banerRC212

Lijep dekor u prostorijama ŠK Čapljina - mladi pohrlili na upis u školu šaha!

  • Napisao/la D. Musa
  • Objavljeno u Sport
Istaknuto Lijep dekor u prostorijama ŠK Čapljina - mladi pohrlili na upis u školu šaha!

   Upis u drugu po redu Školu šaha, Šahovskog kluba Čapljina, za promatrače sa strane bio je iznenađenje.

Očekivali smo nekolicinu dječaka i eventualno jednu djevojčicu, međutim dočekalo nas je desetak uglavnom mladih poklonika šaha. Dok smo razgovarali s Vladislavom Prskalom, predsjednikom Šahovskog kluba Čapljina, pristiglo je još nekoliko mladih poklonika ove kako joj se obično tepa „drevne igre“. Na koncu u površinom skromnom prostoru šahovskog kluba u središtu Čapljine, okupilo se petnaestak pristalica. Bio je to i razlog da umjesto kratkog osvrta napravimo omanju reportažu.

   Počelo je u priliku kao kod proziva nogometnim klubovima uoči početka priprema. Mladim nadama obratio se predsjednik Prskalo, koji je uz ostalo kazao:

   „Prvo vas pozdravljam i čestitam na odluci da se bavite ovom najljepšom igrom na svijetu, i najkorisnijom. Zahvaljujem se učitelju Miri Brajkoviću koji vas je animirao i potaknuo da dođete. Prema programu škole šaha, najprije ćemo upoznati osnovna pravila šahovske igre, a kasnije ćete igrati međusobno, ići na turnire… Ovdje smo da igramo i da se družimo. Nećemo učiti samo igrati šah, nego i osnove lijepog sportskog ponašanja. Vrlo je važno da ne izostajte sa nastave, da redovno dolazite. Za sada ćemo vježbati samo srijedom od 18 do 19,30 sati, kasnije ako bude natjecanja pojačat ćemo treninge“, kazao je Vladislav Prskalo predsjednik ŠK Čapljina, inače majstorski kandidat:

   Kopkalo nas je od kuda toliki broj mladih, jesu li došli slučajno ili su se već negdje sa šahom susretali. Na osnovu raspoloženja u društvu stječe se dojam da je u ovim vremenima šah izgubio na atraktivnosti. Je li tome tako čitatelji mogu prosuditi sami na osnovu onoga što smo zabilježili. Evo kako i zašto su došli na upis u Školu šaha:

   „Igram šah sa sestrama. Nekad dobijem ja nekad one. Tata i mama su nas učili igrati šah“, kazala je Petra Šutalo, dok je Rafaela Falak ustvrdila: „Probala sam igrati s rođakom, ne znam tko je pobjedio. Tata je igrao odbojku, a ja hoću naučiti igrati šah“.

   Petar Ostojić „Ja sam već dolazio trenirati pa ću sad nastaviti. Sviđa mi se šah. Imam par rođaka koji igraju, pa sam i ja odlučio“, kaže Petar. Ni Patrik Jurić nije baš početnik: „Ja sam počeo igrati šah, s bratom. On je stariji, vazda me je pobjeđivao, ja nastavio igrati šah i svidjelo mi se. Brat nije u klubu, ja sam došao. Igramo svaku noć, ponekad i ja pobijedim“.

   Ivan Martinović, je u pravom smislu došao učiti: “Nisam baš dobar u šahu, s ćaćom sam igrao dva tri puta, nekoliko puta i s rođakom. Tata mi je dobar u šah, pa ću i ja učiti da budem kao i on“. Iskustva sa šahom ima u Mihael Rotom „Igrao sam s rođacima i pobjeđivao ih. Duže vremena nisam igrao pa ću sad učiti.“

   Marko Jovanović „Tata mi igra šah, igrao sam i ja pomalo. Sad ću učiti da budem i ja dobar igrač“. Najrazgovorljiviji je bio Ivan Čuljak , koji nije gubio vrijeme, već se s znancem iz škole čekajući početak, „razbacio“ partiju. Na opasku da lošije stoji od suparnika imao je opravdanje:

   „On duže igra šah od mene. Ja igram oko dvije godine, koliko on igra nemam pojma. Tata me podučio igrati šah, izgledalo mi je cool pa sam i ja naučio. Pobijedio sam ga dva, tri puta. U šahu je važno igrati, a ne samo pobijediti“, podučio nas je Ivan. Markov mlađi brat Luka Jovanović je istakao: „Igram svaki dan s bratom, ali on me svaki dan pobjedi. Nadam se da ću i ja njega. Pozvao bi i sve iz razreda da dođu igrati“.

   „Marin Bule „Deset mi je godina, igrao sam već na turnirima, nedavno sam bio u Ljubuškom“, kaže Marin, a mi smo provjerili, kao najmlađi zauzeo je 24 mjesto od 27 sudionika, pa smo mu i čestitali. Sljedeći u nizu bio je Toma Brajković: „Znam igrati. Igramo i ja i sestra, sada smo oboje u klubu. Najčešće igramo remi, ponekad i ja pobijedim“.

   Većina polaznika druge Škole šaha ŠK Čapljina je iz trećeg razreda OŠ Vladimir Pavlović“, kojeg vodi Miro – Miki Brajković, koji je na upit o svom udjelu i dobrom odazivu kaza:

   „Mogu reći da sam samo dijelom zaslužan što je došlo ovoliko djece, ali najzaslužniji je gospodin Vladislav Prskalo. Tu je i moj školski kolega Vlatko Maslać tajnik u kluba, ja sam im rekao bih suradnik u projektu. Obično kroz nastavu animiram djecu da se bave sportom. U ovom slučaju odlučio sam se iskreno pomoći ŠK Čapljina da nastavi s dobrim radom“.

Dok smo razgovarali stigao je Leon Sulić, još jedan za šah zainteresirani osnovac: „Malo sam se iznenadio kad sam vidio koliko nas je došlo. U školi smo danas o tome pričali, ali nisam mislio da će svi doći. Znam već igrati i svakog pobjeđujem“, samouvjereno je dodao Leon.

   Što reći umjesto zaključka, mladima je očito potrebno na pravi način predočiti neki sport, da bi se zainteresirali. Upravo tako je bilo u ovom slučaju, s tim da nas je iznenadilo da je šah i danas, kao društvena igra očito je zastupljen u brojnim obiteljima.

Tekst i foto: D. Musa

Poslijednja izmjena danaUtorak, 22 Veljača 2022 16:13
X

Upozorenje!

Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez prethodnog odobrenja!