Logo
Ispiši ovu stranicu

Pompeji juga Hercegovine II: Brstinova gradina na Šibonici

Istaknuto Pompeji juga Hercegovine II: Brstinova gradina na Šibonici

Na Zvijezdinu graničnu i najvišu točku između Čapljine i Neuma, čije se padine spuštaju prema udolini koja se pruža sve do Bijelog Vira kod Metkovića, nakon rasjeda nastavlja se upola niže brdo za koje rekoše da se zove Šibonica. Tako nam potvrdiše iz čapljinskog katastra, odnosno tako je još zapisano od Austro-Ugarske. Šibonicu dijele Čapljina i Metković. Riječ je dakle o istom brdu s tim što se metkovački dio zove Šibanica, a hercegovački je u starim knjigama zapisan kao Šibonica. Međutim to na stvari ništa ne mijenja, jer lakonski kazano jedno slovo više-manje ništa ne znači.

Metkovci su se postarali Šibonicu postaviti i na Wikipediju, pa tako iz opisa doznajemo da je „Šibonica brdo na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine na čijem se sjevero-zapadnim obroncima nalazi grad Metković“! Nije šala jer Šibonica u duljinu nije mala, od nenaseljenog Kljenka u Čapljini pa do Metkovića. Visina nije čemu, najviši vrh Šibonice je Gledavac visok 246,6 metara iznad razine mora. Međutim, Metkovcima moramo biti zavidni jer su oni šumu koja se sa Šibonice proteže na susjedni Predolac proglasili Park šumom Predolac - Šibonica, još 1968. godine! S čapljinskog područja se razaznaje da šumu čine po svemu sudeći alepski bor, čempres i crnika, koju s druge strasne „vlaškog endeka“ zovu i česvina, itd.

Naravno, nas interesira naša Šibonica. Na žalost kao i dobar dio kraških šuma na jugu Hercegovine i Šibonicu su s obje strane, poharali požari. Okljaštreni ostaci jasena i hrasta, upućuju da je tu bila pristojna kraška šuma, ali avaj kad se naš narod voli igrati žigicama, onda šumi nema spasa. Međutim, požari su pročistili put pa je relativno lako je stići do vrha koji i jest naš cilj. Navodno cijeli predio je privatni posjed, doznajemo od Ilije Tomića iz Dračeva, i zove se Brstinova jabuka, pa smo i gradinu nazvali Brstinova. Naš suputnik Vinko Herceg, neumorni istraživač gradina, gomila, pećina i svega što krije ostatke prošlosti, vrlo brzo otkriva ostatke keramike, a nakon uvida u položaj, izgled i dimenzije, referira:

Brstinova gradina pripada istom vremenskom razdoblju kao i Zvijezdina, to jest, bakreno-brončanom razdoblju. Od prilike vremenski bi se mogla datirati od 4.500 do 3.700 godina starosti. S obzirom na položaj gradina je imala kontrolu nad sjevernim dijelom Hutovog blata, zapadnim dijelom Neretve i brdskim masivima ka istoku i jugu“, ističe Herceg, a onda prelazi na suštinu:

Za razliku Zvijezdine, gradina Brstinova gradina je opasana bedemima u smjeru sjeveroistok . sjeverozapad, dok sa južne strane ima prirodni bedem od strmih stijena. Duga je oko 150, a široka oko 60 metara, a unutar gradinskog prostora moglo je biti oko pedesetak naseobina. Ulazi u Gradinu su s bočne i sjeverne strane…”, ističe Herceg, dodajući da je širina bedema od 2 do 2,5 metra.

Ova zajednica s onom susjednom na Zvijezdini vjerojatno nije bila u dobrim odnosima sudeći po bedemima sa zapadne strane…“, prosuđuje Herceg.

Naravno pristaša Priceove teorije o Troji u Gabeli, bi dodali kojih pola milenija starija od Troje, što će reći da ni teorija nije bez osnova.

D. Musa 

 

 

Brstina1-Vinko_Herceg_na_zadatku.JPG Brstina2-Ulomci_keramike_svjedoče_o_nekadašnjem_zivotu.JPG Brstina3-Ostaci_masivnih_zidova.JPG

Brstina4-Jedan_od_bedema.JPG Brstina5-Rusevni_dio_bedema.JPG Brstina6-Izgorjela_hrastova_suma.JPG

Brstina7-Vrh_Sibonice.JPG BrstinaJ19.JPG

Poslijednja izmjena danaSubota, 10 Travanj 2021 06:09
Sva prava pridržana © www.radio-capljina.com 2017. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača!
X

Upozorenje!

Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez prethodnog odobrenja!