banerRC212

Ponedjeljak, 17 Svi 2021

Zanimljivosti juga Hercegovine: Ograde na padinama Bratogošca bez ovaca, grmova i trave, ostali goli zidovi

    Slikovito i tužno prvi je dojam kada se s prilaza ravanjskom naselju Trnčina iz smjera Hutova, pogledaju padine brda Bratogošac. Slikoviti su prije svega kameni zidovi, koje su nekada podizali donjohercegovački neimari, kako bi ogradili svoj posjed, a time smanjili potrebu čuvanja ovaca, rjeđe koza. Pogled na zidovima ispresijecane padine brda izaziva divljenje i poštovanje. Divljenje ako se ima na umu slika koja je ostala iza davnih neimara, a poštovanje jer je za sve to na strmini i na skromnoj hrani, trebalo pretvoriti u mrežu zidova. Naravno, nije se zidalo gotovim kamenom nego je najprije trebalo kamen vaditi, pa onda dopremati do međa, a zatim to vješto naslagati da bude čvrsto i trajno.

   Tugu izaziva opći dojam, jer su novije generacije učestalim paležom, tako ogolile brdo da na njemu nema ni drače. Ono malo zemlje što je bilo, kiše i vjetar su raznijele. U stvari da nije kamenih zidova za padinu bi se mislilo da je goli krš. Umjesto divljenja nekadašnjim zidarima čudili bi se kako padine jednog od brda uz Popovo polje, mogu biti tako kamenite. Razvoj događaja nije teško rekonstruirati. Očito je tlo nekada bilo obraslo kraškom travom i kržljavim grmovima. U ta vremena požari su bili nepoznanica, jer su ovce brstile svaku vlat trave i svaki list grma, pa se vatra nije imala čime ni zapaliti, a ni prenijeti. Kad je nestalo ovaca, a grmlje i trava poodrasli, uslijedio je kopernikovski obrat, vatra koju su iz tko zna kojih razloga zapalili nesavjesni pojedinci progutala je ne samo raslinje, nego i zemlju. U stvari jugozapadne padine Bratogošca ogoljene kakve su sada, mogle bi poslužiti učenicima za lekcije o nasilju koje čovjek radi nad prirodom.

   Valja reći da je Bratogošac u stvari gora, najveća uzvisina je Veliki vrh koji se uzdiže 868 metara iznad mora, drugi po visini je Govećak 611 metara itd.

Tekst i foto: D. Musa

Ing. Josip Vekić poručuje ribičima: Naučite se spremati specijalitete od štuke ona nam je sudbina?!

   Kada je Športsko ribolovno društvo „Bjelave“ iz Čapljine, početkom prosinca prošle godine pozvalo ribiče da se uključe u izlov štuke (lat. Esox Lucius), invazivne vrste ne samo u vodama na čapljinskom području nego i u cijeloj Hercegovini, manje upućeni u svijet ihtiofaune ostali su zatečeni. Ribolov se nadzire, a onda se poziva na izlov“, rezonirali su oni. Podsjećamo, za aktivnosti na izlovu štuke bili su zaduženi članovi čapljinskog ribolovnog društva uz potporu Regionalnog Resursnog Centra – ReReC i projekta „Poboljšana zaštita i održivo upravljanje riječnim ekosustavima u delti Neretve, Trebižatu, Mostarskom blatu i BiH“. Kada je akcija krenula, a i ovih dana bili smo svjedoci neuobičajenih pojava, ulovljene štuke su odbacivane uz obalu što će reći da nisu uspjele osvojiti nepca ovdašnjih ribiča. Bio je to povod da potražimo Josipa Vekića, inženjera lovstva i zaštite prirode, uključenog u spomenuti projekt i zatražimo stručno mišljenje:

   „Očito je da tim ribičima nije bila zanimljiva, imali su na raspolaganju neku bolju za ishranu kvalitetniju ribu. To je nova vrsta kod nas, pa još nismo pripremili recepte za nju. Međutim, ja ribičima, kuharima i općenito stanovništvu savjetujem da se bolje educiraju za spremanje te vrste, jer su nam pastrva grgeč i štuka sudbina. Osuđeni smo na to! Probat ćemo mi uraditi nešto na izlovu, ali teško će to dati nekoga rezultata“, kaže ing. Vekić, te pojašnjava:

   „Mislim da su sve zagađeniji vodotoci i nedostatak voda u Hutovom blatu, preduvjeti za širenje spomenutih vrsta. Dakle, vrste koje mogu preživjeti bez dovoljno kisika u vodi i hrane ostaju, a ove druge koje su naučile na čistu vodu polako nestaju. Volio bi da nije tako, ali kako stvari trenutačno stoje to je neizbježno“, kaže Vekić te na upit o tome kako je prošla kampanja za izlov štuke, dodaje:

   „Nisu bile pogodne prilike, bili su visoki vodostaji, a onda je slijedio mrijest, čekamo ljeto, da vodena vegetacija pokrije vodene površine kako bi se štuka imala gdje sakriti, sad je još u dubini. Mislim da će športski ribiči imati zanimljivo ljeto, a izlov će trajati sve do prosinca“, kaže Vekić, te dodaje da je populacija štuke, kako na Trebižetu, Neretvi isto tako i Hutovom blatu značajna.

   Sve skupa za ljubitelje pastrve potočare, pudusti, klena, mladice i drugih plemenitih vrsta, pa čak i jegulje na raspolaganju će biti sve manje ribe, kako zbog sve zagađenja, tako i zbog sve brojnije štuke. Valja reći da je štuka veoma proždrljiva i u potrazi za hranom ne prašta ni svom rodu. Napada sve živo što se u vodi kreće – ribe, rakove, žabe i vodene mušice, dok krupniji primjerci ne prežu ni od napada na barske ptice, pačiće, uglavnom sve živo što plovi, pa je dobila epitet – ajkule slatkih voda.

   Prema tome, po svemu sudeći ribičima i svim ljubiteljima ribe predstoji izobrazba u spremanju štuke. Na Internetu ima dosta recepata kao što su primjerice pečena štuka podlivena bijelim vinom, što bi Hercegovci mogli najprije prihvatiti, zatim pržena štuka, pa špikovana štuka, nabodena štuka, perket od štuke, može i rižoto itd.

Tekst i foto: D. Musa  

Pretplati se na ovaj RSS feed
X

Upozorenje!

Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez prethodnog odobrenja!