banerRC212

Petak, 26 Ožujak 2021

Na veletržnici u Tasovčićima: Lagani rast cijena zeleni, planula mješina "torotana" po cijeni od 8 KM za kilogram, a suhi ovčji sir s Morina rasprodan!

 Privremeno ili ne, tek na veletržnici u Tasovčićima registrirali smo u prosjeku nešto veće cijene domaćeg povrća, dok voća gotovo da i nema. Najviše je poskupio karfiol čija je cijena 2,5 KM. S obzirom da je ponuda skromna za očekivati je dalji rast cijene.Skuplji su zatim kelj, nova cijena je 0,9 do 1,3 KM, špinat 1,0 do 1,3 KM, kupus pupčar 2,0 do 2,2 KM raštika, nema je ispod 4 KM pa do 6 KM, te zimski kupus čija je cijena 0,50 do 0,65 KM. Mladi kupus domaći i uvozni albanski koji prevladava, nešto je jeftiniji 1,4 do 1,6 KM za kilogram. Uočili smo još dva manja pojeftinjenja blitva koja je od 0,5 do 0,8 KM i cikle koja se cijenila 0,7 do 0,9 KM.

   Proizvođači krumpira će definitivno ovu godinu pamtiti po lošem, a kako nam reče proizvođač iz Nevesinja, krumpiri će se bacati i to tonama. Razlog je obilna ponuda domaćeg, te jeftini krumpir iz uvoza, tako da cijena na veletržnici 0,25 do 0,50 KM još i dobro izgleda s obzirom da se u prodajnim lancima trži za 2 do 3 KM, vreća od 10 KM. Planinski krumpiri ispred veletržnice, su 0,70 KM. Cijena zelene salate je stabilna 1,3 do 1,6 KM, crveni luk 0,50 do 0,80 KM. Cijena mrkve se ujednačila, zimska i mlada koncem ožujka, bila je 1,0 do 1,2 KM. Mladi luk tzv. pera su 3,5 do 4,0 KM, prasa je od 1,5 KM debele pa do 3,0 KM tanke stabljike. Zadnje količine bijelog luka cijene se od 8 do 10 KM, jari s Hrguda dostigao je cijenu od 12 KM za kilogram. List peršina i celera cijeni se od 4 do 5 KM, dok je korijen od 3 do 5 KM za kilogram. Rijetki hren kad se pojavi, brzo se rasproda po cijeni od 10 KM.

   Ponuda domaćeg voća sve je skromnija, ima jabuka već po cijeni od 0,55 domaće, pa do 1,5 KM uvozne. Suhe smokve su 3 do 6 KM. Posljednje zalihe domaćeg kivija cijene se 1,0 KM za kilogram, dok je jezgra domaćih oraha od 15 do 17 KM. Kuke su i dalje na cijeni vezica je 2 do 3 KM, što će reći da se kilogram drži na 15 do 20 KM. Naglašavamo navedene su istaknute cijene, a pošto se roba proda znaju samo proizvođači, odnosno prodavači i trgovci.

   Ispred veletržnice smanjila se ponuda drva, ali ne i cijena i dalje su od 85 KM prostorni metar oblovine pa do 95 cijepana. Vreća stajskog gnojiva je 5 KM, a kočići za povrće su 0,50 KM komad. Za proizvođače ovčjeg sira nema problema. Suhog ovčjeg sira s Morina više nema do nove sezone u kolovozu, dok se ovčji sir sa Zelengore i livanjski u kolutovima cijenio 20 KM za kilogram. Kravlji sir od obranog mlijeka tzv. torotan planuo je po cijeni od 8 KM. Od različitih vrsta sireva najjeftiniji je mladi sir iz Podveležja koji se cijeni 4 KM za kilogram. U ponudi još uvijek ima i suhomesnatih proizvoda – šarena slanina i čvarci su po 15 KM, bijela slanina 11 KM, pečenica 25, dok su se manje količine kozletine cijenile 27 KM. Sezona suhog mesa definitivno prolazi, ali u žižu ulazi sezona presadnica povrća, ima ga svih vrsta, a cijene su na razini prethodnih godina. Zelena salata, peršin, blitva cijene 0,10 KM komad, raštike ima već po 0,15 KM, kupusi su od 0,20 do 0,25 KM, rajčice i paprike su od 0,30 do 0,50 KM, sortna sjemena, krastavci i tikvice su 0,50 KM itd. Domaća jaja nudila su se po različitim cijenama, sitnija su se tržila po 0,20 KM komad, jaja srednje veličine bila su po 0,26 KM, a krupnija bila su do 0,35 KM komad. Ponuda ribe standardna somići i srdela cijenili su se po 6 KM, 9 maraka bila je pastrva iz uzgoja 10 šaran, dok su se lubin i orada iz numskih ribogojilišta cijenili od 15 do 17 KM za kilogram. Na kraju ističemo da se nudila i razna druga roba od presadnica cvijeća, ljekovitog bilja, raznih tinktura i krema, preko kućanskih i poljoprivrednih alatki kovača iz Vareša, pa do heljdinog i raževog brašna itd.

Tekst i foto: Dušan Musa

Poštovani, podsjećam vas na Kodeks za tisak i online medije Bosne i Hercegovine:

Članak 14 - Autorska prava

Novinari mogu koristiti razumne sažetke originala s ograničenim citatima, materijale iz drugih publikacija ili nositelja autorskih prava, bez izričite dozvole za to, sve dok je izvor naznačen na odgovarajući način.

Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima, zahtjeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samome tekstu.

Izvor: Vijeće za štampu u Bosni i Hercegovini, str. 20.

Hoću reći, autorski prilog je put za samostalni prilog, a nije samoposluživanje!

Zanimljivosti južne Hercegovine: Od faraonskog Paraunića do Troje u Gabeli

   Nismo baš kanili kopirati Homera, koji je opjevavši Trojanski rat nakon nekoliko milenija dao nemjerljiv poticaj turskom, pa i grčkom turizmu. Elem, uputili smo se u potragu za nepoznatom nekropolom stećaka negdje kraj napuštenog sela Paraunić u općini Ravno, a otkrili pravi biser tradicionalne arhitekture donje Hercegovine. Riječ je o samom naselju Paraunić, u kojem bi se s malo truda oko čišćenja, mogli snimati Raosovi „Prosjaci i sinovi“. Po legendama zabilježenim u Turističkoj monografiji općine Ravno „Neispričana priča“ čiji su autori dr. Domagoj Vidović, Stanislav Vukorep, publicist iz Čapljine i Vesna Slobođan ravanjska pjesnikinja, da je imao svog Homera Paraunić bi se mogao nositi sa znamenitom Trojom.

   Na stranici 106. spomenute monografije stoji – Paraunići su najjužniji zaselak sela Trnčina, smješten podno brda Ostrog između zaseoka Bjeljave i Zavale. Ime su dobili po iseljenom rodu Paraunić. Paraunima su se nekoć nazvali Romi (smatralo se da su došli iz Egipta(?) , a paraun je mjesna inačica egipatske vladarske titule faraon). Selo je nekoć bilo posjedom franjevačkog samostana u Slanom“. Dovoljno da razbukta maštu namjernika. Suputnici Stanislav Vukorep jedan od koautora monografije kaže kako su napisali „ono što su čuli“, a u od zadnjeg rata nenaseljeni Paraunić, nisu dolazili. Vinko Herceg ljubuški arheolog amater, gorio je od želje da vidi stećke tvrdeći da bi trebali biti „drugačiji od nama poznatih, čim se oko mjesta ispredaju takve legende“, a vođa puta Pero Radić, čudio se kako je nekada široki konjski put obrastao u krašku šumu. To nekada bilo je prije pedesetak godina kada je kao dječak poslom dolazio u Paraunić, gdje je njegova obitelj, imala zemlju i stanje.

   Nakon jedno i pol satnog probijanja zaraslom stazom s vrha brda Ostrog zapljusnuo nas je prizor kraške ljepote. Vinko Herceg, uz ostalo i lovac, ustvrdio je da u okrajku jede od livada vidio tri ili četiri srne, koje su nestale negdje u gustišu. Lovačka fatamorgana ili ne, tek u Parauniću i oko njega se ima što vidjeti. Seoce koje su nekada nastanjivali Matijići, Šabanovići, Elezovići i Radići, pravi je unikat kamene arhitekture! Stojne kuće koje sudeći po drveću uz njih stare dva tri stoljeća, stamene štale od kresanog kamena, čatrnje s „bocalima“ izdubljenim u kamenu, kamena korita, kamenom ozidani bunari, kameno guvno, masivni potporni zidovi zidani „pod konac“, također od kamena… Zanimljivo, sva ta zdanja stisnuta su u okrajku iznad prostranih livada što samo potvrđuje koliko su stari Hercegovci cijenili zemlju. Čak je između njiva uzdignuti put, izgrađen od kamena koji je vađen krčenjem njiva!!! Kad smo sagledali taj ures ljudskog mara, prva pomisao je bila da općina Ravno, to napušteno seoce otkupi od vlasnika rasutih po svijetu i sačuva za naredne generacije.

   Ništa tu ne treba ni pisati ni crtati, arhitektura, građevni materijal i sklad s prirodom sami govore. Od dolaska raznoraznih bjelosvjetskih „prosvjetitelja“ na ove prostore koji nas ubiše pričom o „održivom razvoju“ koja se u našoj inačici pretvorila u izvlačenje novca za Bog te pitao koje svrhe, zaboravismo na naša „faraonska“ ubava mjestašca poput Paraunića. Tu u mitskoj udolini okruženoj kamenitim uzvisinama obraslim crnograbom i kržljavim hrastom, priča o „održivom razvoju“ i to u skladu s prirodom, postaje jasna kao dan. Suputnik Pero Radić svjedočeći o gospodarskoj moći „faraona“ iz Perunića reče da je posljednji žitelj naselja Bećir Šabanović, imao čak četiri jarma volova(!), tj. osam volova, orao je sebi i drugima, a gdje druga stoka?!

Razgledajući okolicu seoceta uočili smo dvije „piramide“, čatrnju sagrađenu u obliku piramide na čijem je vrhu u kamenu umjetnički izgubljeni kameni bocal i brdo piramidu u smjeru Zavale i čuvene Vjetrenice. S brdom piramidom poklopila se i morfologija, kamenje je naslagano vodoravno poput kiklopskih blokova ugrađenih u egipatske piramide. Što bi dao Semir Osmanagić visočki zaljubljenik u piramide, da u svom okruženju ima takvo djelo? Na padinama Ostroga zamijetili smo i kamenolom vjerojatno za gradnju stećaka. Međutim, stećke ne nađosmo, jer smo zadocnili diveći se Parauniću, a uz tekst potpisanom, valjalo je u Troju (Gabelu) na nogometnu utakmicu.

Tekst i foto: Dušan Musa

Nakon što je iz Slavonije aterirao na Pecaru: Petra Raguža privremeno stopirala ozljeda tetive

   Petar Raguž jedan je od rijetkih izdanaka čapljinske nogometne škole trenutačno s premijerligaškim statusom. Zimus, 10. veljače, potpisao je jedno i pol godišnji ugovor sa Širokim Brijegom, međutim po povratku iz Slavonije u rodnu Hercegovinu, stvari se nisu odvijale prema njegovim željama:

   „Ozlijedio sam tetivu, mjesec dana sam bio izvan terena, nisam mogao hodati, nisam mogao obuti ništa na ozlijeđenu nogu, ali prije desetak dana počeo sam trenirati, Nadam se da će biti sve u redu“, kaže Petar te na opasku da je njegovo ime bilo na popisu za prvenstvenu utakmicu protiv Sarajeva, pojašnjava:

   „Odradio sam nekoliko treninga, pa sam bio na spisku na zadnjih utakmicu dvije, polako se vraćam, nadam se da će sada biti sve u redu. Nije se lako vratiti, bio sam mjesec dana bez treninga, treba mi bar toliko da se vratim u kakvu takvu formu. Ne ide to preko noći, poslije ozlijede moram biti strpljiv da se stvari poslože. Reprezentativna je stanka, nadam se da ću se bolje spremiti i u narednom razdoblju konkurirati za prvi tim“.

   -U GOŠK-u dobra premijerligaška sezona, dalje Čelik pa Bijelo Brdo?

   -Ispadanjem GOŠK-a iz Premijer lige preselio sam u Čelik, početak je bio dobar, međutim dogodila mi se ozljeda izvan terena, onda zastoj, pa problemi u klubu. Manje - više svima je poznato kako se to završilo s Čelikom, koji je pod bremenom drugova preselio u najniži rang, onda sam preselio u hrvatsku drugu ligu“, kaže Petar te na opasku – kako je bilo u Slavoniji razlaže:

   „U Slavoniji je bilo naš slavonski, odlično. Nemam se što požaliti, igrao sam, dobar klub, sve je bilo kako treba, ali „više sile“ vratile su me kući. Dobio sam dijete, što je presudilo da se vratim bliže kući“.

   Želja mu je kaže, čim prije zaigrati za Široki Brijeg. Nada se da će se tijekom stanke potpuno oporaviti i vratiti „nabiti“ kondiciju i vratiti se na nogometni travnjak. Inače, Petar Raguž je u najboljim godinama za nogometni uspon, rođen je 1996. godine, a nakon omladinske škole Čapljine, kraće vrijeme bio je u dresu GOŠK-a, a zatim je preselio u RNK Split, kada je taj klub bio na vrhuncu moći. Seniorsku karijeru je počeo u Jadranu iz Ploča, potom slijede kraći angažmani u Čapljini i GOŠK-u iz Dubrovnika, da bi se ustalio u prvoj ekipi GOŠK-a. Bio je jedan od GOŠK-ovih uzdanica. Nakon što su Gabeljani ispali u niži rang slijedile su selidbe u Zenicu, pa u Bijelo Brdo, sada je u Širokom Brijegu i očekuje da će mu taj angažman potrajati.

D. Musa

  • Objavljeno u Sport
Pretplati se na ovaj RSS feed
X

Upozorenje!

Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez prethodnog odobrenja!