banerRC212

Utorak, 23 Studeni 2021

Neobični maslinar Miloš: Masline sam sadio što ih volim, a ne zbog ulja

Nitko još nije pokušao dati odgovor zašto je maslina u samo desetak godina postala najpopularnija kultura u Hercegovini. Maslinarstvom se doslovce bave svi bez obzira na znanje, zvanje i imanje. Potvrda tomu je primjer Miloša Jelčića, profesora u osnovnoj školi, predsjednika Odbojkaškog kluba Čapljina i Odbojkaškog saveza Federacije BiH. Što više dok se većina, ove jeseni žali na prinose, profesoru Jelčiću dobro ide:

Masline i vinova loza uz sve voće koje imam u okućnici, su moja ljubav. Ove godine se u održavanje uključio i moj komšiluk, od susjeda Ivice Perića koji je orezao masline, brata koji se brinuo o zaštiti i mene, koji sam prihranjivao i navodnjavao. Mogu reći da je taj rad polučio izvrsne rezultate. Mi imamo 13 maslina na rodu i 12 tek posađenih. Na trinaest maslina ove godine imao sa 471 kilo. Imam i kod OŠ „Lipanjske zore“ u Višićima gdje radim, još jednu maslinu koju sam ja posadio, pošto je nitko nije htio brati ove godine, ja sam sa učenicima obrao i tu maslinu, na njoj je bilo 50 kilograma, sorta leccino, tu smo dobili pet litara maslinova ulja. Ukupno sam dakle, na 14 maslina dobio 55 litara izvrsnog maslinova ulja“, kaže ovaj neuobičajeni maslinar, te na upit kako su njegove masline dobro rodile, jer i drugi su polijevali zalijevali, a prinosom nisu zadovoljni, nastavlja:

Brat, ja i susjed Ivica nekako smo podijelili posao. Te masline su obiteljska ljubav, a ima tu i podrške komšiluka. Uz moje tri ljubavi – odbojka, ronjenje i trčanje, uzgoj voća je iznimno važan. Ja maslinu ne smatram biljkom koju sam posadio da imam maslinovo ulje, jednostavno sam sadio što ih volim, što su čitavu godinu zelene. Kada sam ih sadio prije šesnaest godina, nisam uopće sanjao da ću imati pedesetak litara ulja“, kaže maslinar Miloš, te sjećajući se početka dodaje:.

Ja sam jedan od pionira u mom selu. Kad sam sadio masline svi su me gledali čudno, a sada se mogu pohvaliti da u mom selu ima pozamašan broj maslina“, kaže Miloš, te na opasku – kad mu dobro ide misli li nastaviti sadnju, kaže:

Razgovaram o tome s braćom, jedan živi u Italiji, imamo lijepu zemlju za to, na njoj mislimo na pola saditi masline, a na pola divlji šipak. Međutim, to zahtjeva veće ulaganje, jer vidite da maslina bez navodnjavanja ne može. Ja sam kod sebe u Grabovinama izvrtio vodu na 23,5 metra, pa se ne moram brinuti za natapanje. Vidjeli ste kako je ove godine bilo ljeto, da nije bilo vode džaba sva ljubav i rad. Proširit ćemo, ali da opet to ostane na razini ove zaljubljenosti u masline, a ne da to bude neki interes. Posadit ćemo, ali da to baš radimo s istom ovom ljubavi kao i do sada, da nam ne pričinjavaju neku veliku obvezu.“

Primjer Miloša Jelčića kojeg svi u Čapljini znaju kao sportaša, trenera i pedagoga ilustrativan je sam po sebi. Zanimljivo, maslinomanijom su u Hercegovini kao i kod neuspješnog smilja, najmanje zaraženi poljoprivrednici. Procentualno malo ih je podiglo veće nasade. Kao mogući razlozi za to mogli bi se navesti činjenica da se obrnuto od očekivanja pokazalo da oko masline ima dosta posla. Baveći se drugim proizvodnjama Poljoprivrednici jednostavno ne stižu baviti se još i maslinama koje nemaju konstantu, urod varira od godine do godine, a nesigurna proizvodnja i velika početna ulaganja, ih odbijaju.

Tekst i foto: D. Musa

 

Pobjedom protiv Simm Bau: GOŠK polusezonu bez poraza, završio s titulom jesenskog prvaka

Koliko pamćenje služni najvjernije navijače i članove uprave, nikada do sada GOŠK jednu polusezonu, bez obzira na rang natjecanja, nije zaključio bez poraza. Dogodilo se to sada se može reći povijesne jesenske polusezone 2021. Okupljenih nekoliko stotina gledatelja na stadionu „Perica – Pero Pavlović“, svjedočilo je velikoj borbi u zadnjem kolu jesenske polusezone. GOŠK je s puno truda i strpljenja pobjedom protiv momčadi Simm Bau, došao do naslova. Sve je bilo jasno uoči zadnje utakmice, Igman je u subotu remizirao u Goraždu, pa je Trojancima igrala samo pobjeda koja im je jamčila, da će bodovno stići konkurenta sa sjevera Hercegovine, a zahvaljujući boljoj razlici pogodaka i prestići.

Sve je bilo na okupu prekrasno jesensko popodne, zavidan broj gledatelja i naravno kao i na prethodni šest utakmica GOŠK-a u Gabeli Zdravko Mamić. Međutim, protiv ekipe koja je nekim spletom okolnosti u donjem domu prvoligaške ljestvice, nije bilo nimalo lako. Utakmica je pokazala da u federalnoj ligi nema nekih pravila, da ih ima momčad koja u svojim redovima ima ponajbolje krilne igraće lige – Ševkiju Resića i Milorada Albijanića, brzonogog Carvalha na boku, pa stasitog Bešića i Soaresa u zadnjem redu, ima samo dvije pobjede?! Očito je pravilo da nema pravila, igra se pa tko dobije. Upravo je takva bila utakmica GOŠK – Simm Bau 2:0, do 57-me minute igralo se nogometnim rječnikom kazano li-la, a onda je Josip Šantić probio lijevu stranu centrirao na prvu stativu, u pravom trenutku utrčao je Nermin Hajdarević i pogodio desni donji kut vrata Tina Šarkanja.

Pokušavali su gosti stići do poravnanja, ali vidjelo se da im tjelesna sprema baš i nije jača strana, za razliku od prvog poluvremena napadi su bili sporiji, a upravo je zaustavljajući jedan takav napad GOŠK iz polukontre, stigao do drugog pogotka. Veliki dio posla obavio je Romario Matova, reprezentativac Zimbabvea. Poput Romaria po kojem dobi ime, krenuo je s lijevog boka ravno kroz sredinu, nanizao nekoliko protivničkih igrača idealno poslužio Salku Jazvina, koji je sam krenuo prema gostujućem vrataru. Da bi drama bila potpuna Šarkanj je uspio obraniti prvi udarac, Jazvin je ponovo tukao, lopta je lijeno krenula prema mreži, na nju su klizeći startala dvojica gostujućih igrača, ali je nisu uspjela zaustaviti. Na terenu i na tribinama nastalo je slavlje. U preostalih osam minuta, gosti su pokušavali, ali ništa značajnije nisu uspjeli učiniti.

Po završetku utakmice Nermin Hajdarević koji je načeo mrežu gostiju, je kazao:

Pratio sam akciju instinktivno utrčao na prvu vratnicu i pogodio. Bilo mi je neopisivo drago zbog pogotka, jer protiv Simm Bau ne dolazi se lako u priliku. Ovo je moj prvi pogodak u ovoj sezoni, ispao je jedan od najvažnijih, mada to nije bitno, igrali smo timski i to je bio ključ naše pobjede. Trudit ćemo, nastaviti isto na proljeće i ući u premijer ligu“.

Brzonogom Ševkiji Resiću poraz je teško pao, ostao je sam na klupi nakon utakmice razmišljajući:

Utakmica je bila teška i naporna, sjeo sam malo odmoriti i razmisliti o svemu. Polusezona je bila također teška i turbulentna, sada nam slijedi malo duža pauza, sjest ćemo razmotriti, razbistriti glave, razmisliti o svemu i vidjeti što se može uraditi u nastavku“, kazao je Ševkija te na opasku, da Simm Bau ima puno bolji sastav od mjesta koje trenutačno zauzima:

To nam svi kažu, ali nemamo mi ništa od toga. GOŠK svaku utakmicu pobjeđuje, to je pravi rezultat. Kod nas je ekipa dobra, sve to stoji, ali kada ti na utakmici ne iskoristiš prilike imali smo na četiri pet utakmica sedam mrtvih šansi, nismo ih iskoristili pa smo gubili, ali to je nogomet. Slijedi nam borba za opstanak“.

GOŠK je u zadnjem kolu igrao bez prvog strijelca Dženana Haračića, koji je zbog tri žuta kartona utakmicu odgledao sa tribina:

Lakše je igrati nego gledati. Mogao bi ponoviti sto puta, lakše je igrati nego gledati s tribina. Više sam se oznojio gledajući nego na ijednoj utakmici. S tribina vidiš što bi mogli, gdje griješimo, odakle prijeti najveća opasnost, a ništa ne možeš učiniti. Mislim da je presudila naša kolektivna igra i zajedništvo i naravno, individualna kvaliteta u odlučujućim trenucima“.

Uglavnom, GOŠK je jesensku polusezonu završio sa čak 33 osvojena boda, devet pobjeda i šest remija. To je više nego 2010. I 2016. kada je s ukupno 56 bodova ulazio u Premijer ligu, ove sezone očito je trebat će puno više.

Tekst i foto: D. Musa

  • Objavljeno u Sport
Pretplati se na ovaj RSS feed
X

Upozorenje!

Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez prethodnog odobrenja!