banerRC212

Petak, 04 Veljača 2022

Na veletržnici u Tasovčićima: Kupus u padu 0,65 do 0,85 KM, zelena salata 1,5 do 1,8 KM, pečenica 22 KM, a jarčevina 28 KM

Mali promet i blagi rast cijena, bila bi najkraća konstatacija trgovanja voćem i povrćem, u proteklih tjedan dana na veletržnici u Tasovčićima. Stalni prodavači ističu da ih je mada za ovaj dio godine očekivan, ipak iznenadio pad tražnje za voćem i povrćem. Skromna je i ponuda što je potaklo rast cijena nekoliko artikala. Od pregleda cijena u petak, 28. veljače, skuplji su karfiol, nova cijena je 1,4 do 1,6 KM, zatim kelj 1,0 do 1,5 KM, zelena salata 1,5 do 1,8 KM i raštika koja se cijeni od 3,5 KM listovi pa do 4,5 KM vrhovi, dok se cijena domaćeg crvenog luka vratila na 1,8 do 2,0 KM. Uvoznog crvenog luka ima već po 0,85 KM pa naviše. Uočili smo samo jedno pojeftinjenje i to kupusa čija je nova cijena od 0,65 do 0,85 KM za kilogram. Cijena ostalog povrća manje više ostale su stabilne, krumpiri su i dalje od 0,8 do 1,0 KM, planinski ispred veletržnice idu do 1,2 KM, kupus pupčar i blitva su od 2,0 do 2,5 KM, špinat je od 2,5 do 3,0 KM, prasa od 1,4 debele pa do 3,0 KM tanke stabljike. List celera je i dalje od 3 do 4, a peršina od 4 do 5 KM. Korijen peršina je 4, a celera 3 KM za kilogram. Bijeli luk nudi se za 5 refuza pa do 8 KM vijenci, cikla je od 0,7 do 1,0 KM, a mrkva od 0,8 do 1,0 KM. Uvozni kanadski grah trži se za 3,8 do 4,2 KM, dok je domaći od 5 šareni, pa do 9 KM zeleni.

Ponuda domaćeg voća kao i obično polovicom zime, skromna ima jabuka koje se cijene od samo 0,50 banjalučke pa do 1,5 KM iz Gradačca i Gračanice. Domaće kruške cijene se 1,5 KM, suhe smokve su 4 do 6, a suhe šljive kojih ima na prilazu veletržnici, su 7 KM za kilogram. Jezgra oraha je od 14 uvozni pa do 20 KM domaći orasi. Bademi u ljusci su 6 KM, skuplji je jedino kivi očito zadnje zalihe se cijene od 1,5 do 1,8 KM. Sve navedene cijene su na veliko.

Ispred veletržnice ponuda iz snova, obilje robe cijene ribe i i suhog domaćeg mesa stabilne, oko drva se treba cjenkati, dok je cijena mliječnih proizvoda u porastu što i nije čudo s obzirom da je sve manje stoke i onih koji žele čuvati stoku. Kilogram somića cijenio se 6 KM, pastrva iz uzgoja bila je 9, šaran 10 do 11 KM, a fileti pastrve bili su od 12 do 18 KM. Lubin i orada iz neumskih ribogojilišta tržili su se od 15 do 17 KM kilogram, a glave šarana 2 do 3 KM komad. Šarena domaća slanina bila je 15 do 16 KM, bijela slanina 10 KM, čvarci od 15 do 18 KM, a pečenica 22 KM. Suha bravetina bila je 26 KM, a jarčevina 28 KM za kilogram.

Mliječni proizvodi, suhi ovčji sir s Morina i Zelengore nudio se za 20 KM kilogram kao i livanjski u kolutovima. Mladi sir i Podveležja i dalje je najjeftiniji 5 KM za kilogram, suhi kravlji sir od obranog mlijeka tzv. torotan, nudio se po 8 KM, dok su kore kajmaka bile 19 KM za kilogram. Domaća jaja trže se po 0,30 do 0,40 KM komad, koke nosilje bile su 13 KM, a kunići zavisno od veličine, od 15 do 25 KM. Na jednom od štandova nudilo se i ljekovito bilje uglavnom razni čajevi i tinkture, među kojima i slatki pelin za kojeg se jedno vrijeme govorilo da je „prijeki lijek” protiv COVID-a 19. Vreća drva, stajskog gnojiva i bala slame nudili su se po istoj cijeni od po 5 KM itd.

D. Musa

Prilikom preuzimanja sadržaja (fotografije i/ili tekst) - navesti link na originalnu objavu.  

Poštovani, podsjećam vas na Kodeks za tisak i online medije Bosne i Hercegovine:

Članak 14 - Autorska prava

Novinari mogu koristiti razumne sažetke originala s ograničenim citatima, materijale iz drugih publikacija ili nositelja autorskih prava, bez izričite dozvole za to, sve dok je izvor naznačen na odgovarajući način.

Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima, zahtjeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samome tekstu.

Izvor: Vijeće za štampu u Bosni i Hercegovini, str. 20.

Hoću reći, autorski prilog je put za samostalni prilog, a nije samoposluživanje!

Gabela uoči 32. Nogometnog turnira „Memorijal Andrije Ankovića“: Zrinjski branitelj trofeja i glavni favorit

Pripreme za 32. nogometni turnir „Memorijal Andrija Anković“ u Gabeli došle su do točke odbrojavanja. Prvi turnirski dan subota, 5-og veljače, je pred vratima, pa je teško dobiti čelnike organizacijskog odbora koji su se rastrčali na sve strane kako bi obavili završne pripreme. Uz sudionike Memorijala, jedan od njih – Tuzla City već je stigao u Ljubuški, kao i svake godine očekuju se i brojni gosti.

Praktično sve je spremno, međutim ima sitnica koje iskrsnu u zadnji čas pa i njih moraš obaviti“, opisujući stanje dan uoči početka turnira kaže Lujo Ilić, predsjednik kluba, pa dodaje:

Organizacijski sve mora štimati. Kao i obično trudimo se da svaki turnir bude sadržajniji i bolji od prethodnog. Imamo atraktivne i jake sudionike, dvije prošle jeseni najbolje ekipe u Bosni i Hercegovini! Zahvaljujem Zrinjskom i Tuzla Cityju što su se odazvali našem pozivu. Tu je zatim Neretva, koja se bez obzira na rang, ne smije podcijeniti i mi kao domaćini. Neretva je pozvana ciljano, jer je za nju nakon GOŠK-a, jedno vrijeme nastupao Andrija Anković. Sastav turnira smo posložili po našoj želji. Sigurno će biti zanimljivo i za publiku, a odlučili smo se i na pristupačnu cijenu ulaznica pet maraka po danu. Dakle, sve činimo da naredna dva dana budu nogometni praznik u Bosni i Hercegovini“, naglašava predsjednik Ilić.

   Turnir je jedna strana priče, druga je tradicionalna plavo-bijela noć. O tom dijelu nogometne manifestacije u Gabeli, brigu vodi Nikica Pehar, dopredsjednik GOŠK-a.

   „Zahvaljujući uz ostalo i činjenici da je Halid Bešlić, simpatizer GOŠK-a, za zabavni dio uspjeli smo osigurati poznato estradno ime. Vodimo računa i o vremenu u kojem živimo, pa će u dvorani biti manje stolica u odnosu na manifestacije ranijih godina. Sve to treba uskladiti, a pripremamo i bogatu tombolu s pedesetak nagrada, prva nagrada je 1.000 KM. Želimo da svi budu zadovoljni i da se svi zdravi vrate svojim kućama”, kaže dopredsjednik Pehar, koji je uz ostalo poznat po izjavi, da je „GOŠK-u samo nebo granica”.

   Upravo zahvaljujući radnom elanu, entuzijazmu i poslovičnom optimizmu GOŠK i uspijeva održati tradiciju organiziranja nogometnog turnira. GOŠK-ov turnir je najstariji ne samo u BiH nego i u regiji, ovogodišnje izdanje bit će 32-go po redu. Primjerice Veležov „Februarski turnir”, koji se od polovice šezdesetih godina prošlog stoljeća, održavao sve do 1992-ge imao je 28 izdanja, pa su Gabeljani već pretekli Mostarce. Prvi turnir održan je 1986. godine, a kontinuitet je prekinulo ratno stanje od 1992. do 1996. godine. Serija turnira nastavljena je čim je bilo moguće 1997. godine. Inače, Gabela nije nogometna provincija, lopta se u tom drevnom naselju zakotrljala još daleke 1919. godine.

   Naravno, Gabeljani ne misle stati na dostignutom, razmišljanja o 33-em turniru nogometnom Memorijalu počet će čim se spusti zastor na 32-go izdanje. Treba napomenuti da se uz pobjednički pehar i pokale za drugo i treće mjesto, dodjeljuju i pojedinačne nagrade – za najboljeg igrača, pa najboljeg vratara, najboljeg strijelca, igrača koji stilom podsjeća na Andriju Ankovića, kao i pehar za fair play. Pokrovitelj 32. nogometnog turnira „Memorijal Andrija Anković” je Vlada Hercegovačko-neretvanske županije.

Tekst i foto: D. Musa 

                                                                Andrija Anković: Napadač bez mane i straha

   Andrija Anković kojega su zvali i bombarder sa Neretve, najuspješniji je nogometaš doline Neretve. Sa reprezentacijom druge Jugoslavije osvojio je olimpijsko zlato na igrama 1960. godine u Rimu. Za reprezentaciju bivše države koja je osvojila četvrto mjesto na Svijetu, igrao je i na Svjetskom prvenstvu u Čileu 1962. godine, koja je bila četvrta na svijetu. Dalje, Anković je u 326 službenih utakmica za Hajduk postigao 250 golova. Njegov bivši suigrač legendarni Vladimir-Geza Šenauer. Jednom prilikom je istakao:

   „Bio je jedini nogometaš onoga vremena koga tijekom igre nije smio zamijeniti niti jedan pametan trener na Svijetu, jer se nikada nije znalo kada će dati gol, malo su bila i tri, četiri protivnička igrača kad bi on krenuo”.

   Andrija Anković rođen u Gabeli 1937. godine, već sa sedamnaest godina bio nezamjenjiv prvotimac Sloge, kako se u to vrijeme zvao današnji GOŠK. Od 1955. do 1958. godine slovio je za najboljeg igrača Neretve iz Metkovića, odakle prelazi u splitski Hajduk gdje je doživio nogometu slavu. Karijeru je završio 1969. godine u njemačkom FC Kaiserslauternu”. Uglavnom, Gabela i GOŠK, nisu ga zaboravili. (dmu)

                                                                      Mostarci u prilici preteći Splićane

   Naslov pobjednika turnira u Gabeli brani jesenski prvak Zrinjski. Mostarci će ove godine biti u prilici preći u vodstvo po broju osvojenih turnira. Naime, Zrinjski i Hajduk su po šest puta dizali pobjednički pokal. Po tri puta slavili su – Dinamo, Sarajevo i Sutjeska iz Nikšića, Široki Brijeg pobijedio je dva puta, a po jednom pobjednici su bili – Leotar (Trebinje), Velež, Šibenik, Široki Brijeg, Neretva (Metković), Osijek, Split, Lokomotiva (Zagreb) i GOŠK. (dmu)

Prilikom preuzimanja sadržaja (fotografije i/ili tekst) - navesti link na originalnu objavu.  

  • Objavljeno u Sport

Džem i vino od kupine u aranžmanu Roberta Jurasa: Tradicionalni pripravci kojima se pripisuju ljekovita svojstva

   Narodna kaže – čovjek se uči dok je živ pa tako i naše razgledanje prilaza veletržnici u Tasovčićima gdje se petkom nude različiti proizvodi iz domaće radinosti od suhih smokava i šljiva pa do vina od kupine. Međutim, misleći da će se gužva oko štanda na kojem su se nudili vino i džem od kupina i malina, zadržati, međutim promašili smo metu, zatekli smo samo prodavača, koji nam je u startu otkrio razlog zašto se društvo razišlo brže od našega očekivanja:

   „Ne pije se ovo vino čašama, već deci obično prije jela i to je to. Svratili prijatelji i radoznalci, popili po deci i otišli dalje, nema zadržavanja kao kada se toči obično vino“, otkriva nam prodavač koji se predstavi kao Robert Juras iz Višića kraj Čapljine, koji je držao tezgu“.

   Na upit – kako je u zemlji u kojoj ima dovoljno vina od grožđa došao na ideju da proizvodi vino od kupina, džem je opće poznat, nastavlja:

   „Ideja je došla slučajno, kupio sam sadnice kupine zbog djece. Dobro su krenule, rod je bio obilan, pa sam se onda odlučio za prodaju na tržnici, kako se nasad širio povećavala se i proizvodnja pa smo ja i supruga odlučili preći na prerađevine džem i vino. Pomalo se proda, nije neka gužva. Kupci su ciljani, koji su čuli da vino pomaže, nije to roba široke potrošnje“, kaže Robert, te na upit kako se pravi vino od kupina, nastavlja:

   „Kod proizvodnje vina jednak je postupak kao i kod grožđa, samo se vino od kupina više puta cijedi i malo mu duže treba da odradi svoje. Vino ima oko osam posto alkohola. Proizvodi se od bestrnih kupina, da su divlje mislim da ne bi trebalo davati ni šećera. S divljima još nismo pokušavali, ali mislim da njima ne bi trebalo dodataka. Vino od kupina malo sladi i ima opor okus, pošto su kupine malo kisele“, šireći priču o svom asortimanu, Robert otkriva i cijenu:

   „Džem od kupina je 6 KM, džem od malina 8, a vino 20 KM“.

   -Nije jeftino.

   „Nije, ima dosta što narod kaže pipavog posla oko toga, a nije kao što sam rekao . to vino nije za široku potrošnju. Upravo zbog cijene bude i zgoda, jedan djed vidio oglas pa stao pred kućom, pitao suprugu pošto je vino, kada mu je ona rekla 20 maraka, on joj odgovorio: E, gospođo puno je meni to, popijem ja litru za ručkom. Supruga mu je pojasnila da to nije vino poslije ručka, nego se pije samo deci dnevno ili rakijsku čašicu pred obrok“.

   -Količina dakle, propisana, je li ljekovito?

   „Ja samo mogu reći da neće nikome štetiti ni vino, ni džemovi od maline i kupine. Toga se držim, supruga koja obavlja glavninu posla oko proizvodnje, zna nešto više, ali mi nikakve recepte ne dajemo. Ljudi su za ljekovita svojstva čuli i dolaze ciljano kupovati. Više nam oni govore o korisnosti nego, što bih se ja usudio reći. Često nam dođu prijatelji i znanci od ljudi koji su već ranije kupovali, pa po tome mogu zaključiti da ljudima koristi.

   Inače, prema narodnoj predaji uvriježeno je mišljenje kako „vino od kupine prijeki lijek za malokrvnost i anemiju“. Isto tako opće je poznato da su kupine kao i drugo bobičasto voće, bogate vitaminima, mineralima i vlaknima i kako priručnici o narodnom zdravlju ističu ima „visoke antioksidativne i nutritivne vrijednosti“.

Tekst i foto: D. Musa

 Prilikom preuzimanja sadržaja (fotografije i/ili tekst) - navesti link na originalnu objavu.  

 

Pretplati se na ovaj RSS feed
X

Upozorenje!

Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez prethodnog odobrenja!