banerRC212

Fenomeni juga Hercegovine: Riba čepa iz Jadranskog mora dolazi na mriješćenje u rijeku Krupu

  • Napisao/la D. Musa
  • Objavljeno u Aktualnosti
Istaknuto Fenomeni juga Hercegovine: Riba čepa iz Jadranskog mora dolazi na mriješćenje u rijeku Krupu

    Šta bi dao Robert Salinas Price, da je za zlatvu znao, teško je reći, ali bi joj sigurno našao mjesto u svojoj teoriji o Troji u Gabeli?!

Sklapajući teoriju o Troji, Price je značajno mjesto dao rijeci Krupi, odnosno činjenici da ova devet kilometara duga rijeka zavisno od vodostaja Neretve u koju se ulijeva, može teći u oba smjera, od izvora prema ušću i obrnuto. Pošto Homer u Ilijadi pjeva o rijeci Simoeis koja teče u oba smjera, a slične nije našao u Maloj Aziji gdje se na brdu Hisarliku nalazi Troja Heinricha Schlimanna, on se odlučio za Gabelu nasuprot koje se u Neretvu ulijeva rijeka Krupa.

   Price nije mimoišao ni drugi Homerov fenomen vezan za rijeku Simoeis, odnosno Krupu, a to je jegulja. Po Homeru trojanske nerotkinje su se kupale u toj rijeci da bi zatrudnile. Međutim, rijeka Krupa nije samo svjetski fenomen zbog činjenice da može teći i „amo i tamo”, zatim zbog Priceovih tvrdnji, nego i zbog – ribe čepe (lat. Alosa fallax), za koju su lokalni nazivi - zlatva, šćepa, lojka ili rječna haringa . Ne zna se zašto je taj fenomen nepoznat široj javnosti iako je relevantan i za njega ne trebaju ni Homer, ni Price.

Naime, riba čepa – zlatva, iz Jadranskog mora dolazi na mrijest upravo u rijeku Krupu! Istodobno jegulje iz rijeke Krupe, odnosno jezera Hutovog blata, kreću na svoje posljednje putovanje u Sargaško more, gdje se mrijeste i ugibaju. Što radi zlatva, govori Josip Vekić, ing. lovstva i zaštite prirode:

   „To je riba iz porodice haringi. Kod nas se za nju ima više naziva – zlatva, zlatica, lojka... U sjećanju naših ljudi je podatak da dolaze kad vrba propupa i počne zeleniti. Naziv zlatva dolazi od njenog izgleda, kada u jatima dolaze kroz Neretvu presijavaju se i otud je naziv zlatva. Ostaju u Krupi mjesec, dva dana”, kaže ing. Vekić, te ističe još jednu zanimljivost:

   „Zlatva se hrani planktonom dok je u moru, a kada ulazi u slatku vodu, u Neretvu, počinje se intenzivno hraniti radi mrijesta, gericama, ploticama, podustvom i drugim malim ribama kojima su Krupa i Neretve bogate. Dakle, počinje se kao predator ponašati, ima intenzivnu ishranu vjerojatno zbog proteina, da poboljša kondiciju. Poslije mrijesta nakon mjesec dva, vraća se u more”.

   „Zlatva što je dakle, lokalni naziv za  čepu, dobro je poznata iskusnom ribaru Iliji Malovozu iz Dračeva:

   „Ja to slabo lovim, ali ponekad se ulovi i po koja zlatva, odlična je za ispeći na gradelama. Miriše na morsku ribu, ima mnogo dlaka u njoj, ali kada se dobro ispeče ukusna je toliko da čovjek prste liže, eto”, kaže Ilija, te na upit kada je ima u Neretvi i Krupi dodaje:

   „Od 15. ožujka do 15. svibnja”.

   Zlatva nije nepoznanica ni mlađim ribarima:

   „Spada u red plave ribe, ukusnija je i od srdele i od skuše i drugih bijelih riba. Prepoznatljiva je po obliku, plosnata je slična listu, samo što su njezine dimenzije veće, može narasti i do pola metra dužine i težine od pet kila, zelenkasto je žute je boje, bijela po stomaku. Period kad je u Krupi uglavnom je od 15. ožujka pa čak do 1. lipnja. Pošto je salinitet u Neretvi velik ona ide u Krupu i tamo se mrijesti”, kaže Mate Matić.

   Prema tome, dok jegulje iz Krupe putuju u daleko Sargaško more, čepa ili zlatva iz Jadranskog mora stiže u Krupu, da bi se u njoj mrijestila. U svakom slučaju Zlatva je fenomen koji bi se mogao koristiti i u turističke svrhe, na žalost za sada potpuno nepoznat.

Tekst i foto: D. Musa

Poslijednja izmjena danaSubota, 17 Srpanj 2021 11:49
X

Upozorenje!

Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez prethodnog odobrenja!