banerRC212

Utorak, 18 Siječanj 2022

Ante Vrankić iz Trebižata već četiri desetljerća uzgaja agrume: Na kućnom pragu ubrao 1,2 tone naranača i mandarina

   Tek što se stišala priča o naranči iz Trebižata koja prkosi mrazevima i burama, stigla je informacija o starijem nasadu agruma, narančama, mandarinama, klemetinama, čak i grejpu! Sve to u povećoj okućnici i dva manja voćnjaka, uzgaja Ante Vrankić, također iz Trebižata. Evo kako je počelo:

   „Ja imam par prijatelja u Opuzenu i pošto je zemlja ovdje crvenica, oni su meni rekli da bi mandarine i naranče mogle uspijevati. Nabavili su mi i donijeli sadnice 1982-te ili '83-će. Ja sam to posadio, ali imao sam nesreću da mi je 2005-te sve led odnio, do dna stabla, ostalo jedno pola metra iznad zemlje. Opet sam zovnuo prijatelje, koji se u to razumiju, porezali su i odradili stabla, ponovo su izrasle, ali se opet sve ponovilo 2012-te godine. Tada je bilo još gore. Ja sam mislio da su naranče gotove, jer su osjetljivije. Mandarine sorte zorica, mogu izdržati i do – 14 stupnjeva, a naranče do – 10, teško - 11 stupnjeva, zato su i više nastradale. Prijatelji iz Opuzena su mi opet došli, sve lijepo obrezali i uredili, opet su se obnovile. Ove godine sam ubrao oko 450 kilograma sa 16 stabala naranči, dok sam s oko sto mandarina ubrao 800 kila“, pripovijeda Ante te na upit - što radi od uroda dodaje:

   „Mandarine sam uspio na pijaci plasirati, a naranče podijelim, imam sestru, brata, prijatelje rođake, svakom pomalo. Naranče se loše i prodaju, ne znam zašto, meni su ukusnije od mandarina, ali je narod nekako skeptičan, više je orijentiran na mandarine, pa naranče lijepo podijelim“.

   -Mogu li naranče dole u polje, bliže rijeci, gdje je dublja zemlja?

   -Ne mogu, ja sam pokušavao, ali led ih odnese. Sve što se ide strmije prema rijeci, slabije uspijevaju, brzo ih led odnese. Dole u polju često bude slane, ovdje ništa. Znači, razlika u temperaturi između polja i ovdje gdje je kuća je osjetna. Dolje sam posadio vinograd, šipke i masline, a ovdje sam se bazirao na mandarinu i naranču, vidim dolje ne mogu.

   -Koliko imate agruma i koje sve vrste?

   -Imam oko 100 mandarina, 16 naranača, te po jedan grejp i klementinu, tri odrnje kivija, dvije stolnog grožđa, ranih sorti. Posadio sam i dva limuna, ali slabo rastu na otvorenom.

   -Zaštita, je li zahtjevna?

   -Početkom godine polijem plavim sredstvom, to mi je savjetovao prijatelj iz Opuzena, on ima dva hektara mandarina, polijeva ih plavim sredstvom. On mi je rekao dobro okupaj, pa će crnilo s lista ako se pojavi, nestati, tako ja polijem plavim sredstvom, modrom galicom ili onim pripravkom kojeg mi zovemo „šeširdžija“. Ja to dobro okupam jednom ili dva puta prije cvatnje, u cvatu se to ne smije raditi. Stavi se malo viša doza plavog sredstva, stablo se dobro okupa i ne vršim nikakvo drugo prskanje.

Upitno je bi li biljne bolesti na agrumima postale pošast da su nasadi brojni kao „u Neretvi“. Međutim, zanimljivo je da se Hercegovci nisu upuštali u eksperimentiranje s agrumima - rizik hladnih zima ili su u to doba bolju prođu imali povrće, duhan i vinova loza, tek mandarine su se raširile do manjih pojedinačnih voćnjaka, naranča, grejp i klementina rastu samo u okućnicama, a jedino je kivi ušao dublje u Hercegovinu.

Tekst i foto: D. Musa

Mato Jogunica tajnik Boćarskog kluba Neum: Pokušat ćemo ući u Ligu prvaka, mladi su stasali

  Boćarski klub Neum jedan je od najstarijih bosanskohercegovačkih boćarskih klubova. Dugo vremena u natjecanjima igrali su može se reći sporedne uloge, da bi u zadnje tri, četiri godine bljesnuli, izrasli su u jedan od vodećih klubova. Trenutačno su aktualni prvaci Bosne i Hercegovine, a i favoriti su za obranu titule u tekućoj sezoni čiji nastavak slijedi u travnju. Govoreći o usponu neumskih boćara Mato Jogunica tajnik kluba i još uvijek aktivni igrač kaže:

   „Boćarski klub Neum je prije tri sezone 2019. godine postao prvak BiH. Poslije toga dio igrača ispunivši svoj san oprostio se od igranja, pa smo silom prilika morali pomladiti ekipu. To se pokazalo iznimno dobrim. Nakon stanke 2020. godine, prošle sezone smo ponovo osvojili naslov. U play offu najprije smo eliminirali Grude, zatim u polufinalu Buru, a onda u finalu ekipu Rastoka pobjedama u obje utakmice i tako po drugi puta u tri godine, postali prvaci. I ove sezone dobro stojimo u pet utakmica ostvarili smo isto toliko pobjeda“, kaže tajnik Jogunica, te na opasku da su razigravali i za plasman u boćarsku Liku prvaka, nastavlja:

   „Igrali smo kvalifikacije međutim, pošto nemamo svoju dvoranu bili smo domaćini u Posušju. Protivnici su bili prvaci Srbije – Sombor i Crne Gore – Maini iz Budve. Na žalost izgubili smo obje utakmice. U četvrtom mjesecu ponovo ćemo razigravati za boćarsku Ligu prvaka. Domaćin će biti prvak Crne Gore. Mladi su nam igrači stasali, pa se nadamo da ćemo ovoga puta bolje proći, odnosno ući u Ligu prvaka. S obzirom da je Maini prošle godine zauzeo čak šesto mjesto u Ligi prvaka, nadamo se da ćemo u dogledno vrijeme i mi postići zavidan rezultat.

   -Pronašli ste originalan način za popunu ekipe mladim igračima?

   -Organiziramo svake godine najmanje tri turnira po selima i naseljima na kojima sudjeluje po tridesetak ekipa. Na njima sudjeluju i mladi igrači pa se neki zainteresiraju i za ekipne nastupe, tako smo krenuli, sada imamo osam mladih igrača. Ima rezultata i to zavidnih, naš Josip Joko Glavinić je prošle godine na svjetskom prvenstvu u disciplini pojedinac klasično osvojio brončanu medalju. Na svjetsko prvenstvo u Francusku do 23 godine, trebao je ići Jurica Konjevod, međutim zbog obveza na fakultetu nije išao. Josip Obradović je trebao s reprezentacijom ići na petoboj nacija do 18 godina u Crnoj Gori, ali i on je odustao zbog škole. Nadamo se da u ovoj godini neće biti prepreka za njihove nastupe na velikim natjecanjima“, kaže Jogunica.

   Boćari su najuspješniji klub iz općine Neum, jedino su oni do sada, osvajali naslove državnog prvaka.

   „Da, da jedino smo mi za sada bili prvaci naše države. Hoće li još netko to uspjeti vidjet ćemo, mi se nadamo da ovo nije zadnja naša riječ.

   Boćanje u Neumu ima duboke korijene, klub je osnovan prije rata. Govoreći o početcima tajnik Jogunica kaže:

   „Klub je osnovan 1985. godine, kada je grupa entuzijasta na čelu s prvim predsjednikom Lukom Šanjom i Vjekoslavom Krvavcem pokrenuli klub koji je igrao tadašnju jugoslavensku ligu koja je sezala od Mostara do Makarske i Dubrovnika. Nismo imali nekih zapaženijih rezultata, ali se igralo. Onda smo se 1996. godine preregistrirali i startali u natjecanje 1997. godine. Do 2000. godine baš se ne možemo pohvaliti rezultatima. U početku nismo imali ni svoje terene, pa smo se snalazili. Onda smo 1998. godine, uspjeli napraviti terene u Neumu i krenuti s Ligom Herceg-Bosne“, kaže tajnik Jogunica, te navodi i jedan tragičan događaj iz prošlosti kluba.

   „Na žalost imali smo jedan tragičan slučaj gdje nam je najbolji igrač u tom trenutku Ranko Savić umro na terenima u Čitluku. Deset godina organizirali smo memorijalni turnir „Ranko Savić“. Na jednom od tih turnira sudjelovali su tadašnji svjetski prvaci Beaković i Ivančić, ali nisu bili pobjednici turnira ispali su u polufinalu. U to vrijeme to je bio najjači turnir od Dubrovnika do Splita“, naglašava Jogunica.

   Uglavnom, neumski boćari su vidno pomladili ekipu i s pravom u narednim godinama pucaju na visoko.

Tekst i foto: D. Musa

  • Objavljeno u Sport
Pretplati se na ovaj RSS feed
X

Upozorenje!

Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez prethodnog odobrenja!