banerRC212

Utorak, 22 Prosinac 2020

Zaboravljena Hercegovina između Čapljine i Neuma ili 'nepoznata južna zemlja' iza Metkovića

   Zanimljivo, lijepo, napušteno, zaboravljeno, pusto, prazno… riječi su kojima bi se mogao opisati oveći komad zemlje na jugu gradskog područja Čapljine i sjeverozapadnog dijela općine Neum, uz državnu među Bosne i Hercegovine s Hrvatskom. S obzirom na obližnju Naronu iz koje su putovi vodili na sve strane pa i prema tom području, koje se pruža prema istoku, tu je život bujao još u doba Rima, pa čak i puno prije. Najviši vrh tog djela Hercegovine 591 metar visoka Zvijezdina bila je jedna od značajnih kota još od ilirskog doba. Navodno su dimni signali o važnim događajima kao što su navale osvajača išle sa Zvijezdine sve do Knina i to za nekoliko sati?! Trenutačno najveća nekropola stećaka na čapljinskom području više od sedamdeset komada od kojih su neki impozantnih dimenzija, govori da je tu život bujao i u doba srednjovjekovne Bosne i Huma.

   Kako i ne bi kada su se nešto istočnije ptice – liske, patke i druge u predvečerje hvatale drvenim motkama na vrhu kojih su bile mreže ispletene od pruća?! Ptice močvarice baš u ovom razdoblju godine su s „dnevnog boravka“ u delti Neretve, letjele prema „spavaonici“ koja su za njih bili tršćaci Hutovog blata. Od suputnika na ovom putešestviju Ilija Tomić ističe doznajemo da se nešto slično radili i početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća, ali s mrežama na štapovima umjesto pruća! Sve je to bilo nekada, danas je to područje za Čapljince Terra australlis incognika – što bi stari Rimljani kazali – nepoznata južna zemlja.

   Dobar je to komadićak Čapljine, od skretanja s magistralne ceste M – 17 u Dračevu pa do nekropole stećaka ne Kljenku nepunih je šest kilometara, starog puta, pravog austrijskog druma. Unatoč strmini voda mu kroz proteklih 120 godina nije pričinila veću štetu. Pravljen je za potrebe gradnje uskotračne pruge Gabela – Hutovo – Ravno – Dubrovnik koncem 19-og stoljeća! Tom području pripada i sjeverozapadni dio općine Neum ispod brda Zvijezdina čije su kote granica između Čapljine i Neuma.

   No, vratimo se onom što vidjesmo, a to što vidjesmo su prvo šuma - kultura alepskog bora od skretanja u Dračevu. Nakon izlaska iz borove kulture drum ide padinom brda Popina u smjeru jugoistoka. Koliko smo primijetili ima dodirnih točaka s rimskom cestom koja je išla u istom smjeru. Lokalni toponimi za taj dio puta od skretanja kroz Dračevo su Anšet (usjek), Kazdrma od koje je desno rimski put i sve tako i za vozila podnošljivom strminom do Ristina greba. Zbog važnosti toponima jer dalje do Medića kuća, granica Čapljine, teče dio druma bez uspona, pronašli smo grob. Prema predaji Ristu je na tom mjestu ujeo bijesan pas. Od tog ujeda Risto je umro i na mjestu smrti zakopan!

   Putujući tako padinom začuđeno nas je sa sigurne distance, promatrao konj bijelac, istog smo tražeći nekropolu na Kljenku vidjeli prije 4,5 godine, zatim srećemo zalutale kravu i tele. Čudio nam se i bik ravnih rogova koji je stajao na putu, teško je bilo pročitati što smjera pa smo ga zaobišli. Na zaravni neobična u bršljan obrasla kuća kapetana u Hercegovačkom ustanku Mihe Brstine, pa nekropola stećaka u dva dijela. No, nije tu kraj Čapljine, dole u podnožju poput Provanse pruža se blaga strmina skoro do Bijelog Vira kod Metkovića. Šteta što su požari uništili hrastovu šumu, kao i još mnogo toga. To područje zove se Pologoša sa selom Glušci iz kojega je podrijetlom žena nogometaša Srne. Sve je to Čapljina. A dalje prema jugoistoku, lokalitet Pašca, gdje je nekada bilo vrelo, bilo pa presušilo. Tu se za šporete, a danas za kamine kopa glina. Put skoro bez krivudanja dalje teče padinama Zvijezdine do napuštenog Kolojana u kojem na opće iznenađenje kuće za odmor turista.! Je li to simbolika da se nakon svega napuštenog i zapuštenog u zadnjih pola stoljeća na tom praznom prostoru vraća život.

Tekst i foto: D. Musa

Na veletržnici u Tasovčićima: Cijene stare, a novi borovi i jelke

   Vjerojatno zahvaljujući lijepom vremenu poranili su ove godine proizvođači namjenskog zimzelena za Božićne blagdane i Novi godinu. Stječe se dojam da je i ponuda obilnija nego prošlih godina. Slična je situacija na primjerice, tržnicama u Čapljini i Ljubuškom, te drugim prigodnim prodajnim mjestima. Željka Kapular već dvadesetak godina prodaje božićne borove ili novogodišnje jelke, već kako tko zove, na čapljinskoj Veletržnici u Tasovčićima. Govoreći o ovogodišnjoj ponudi i tražnji kaže:

   „Svake godine je ista ponuda borova iz rasadnika, namjenski uzgojenih i lijepo oblikovanih. Imamo smrču, bijeli bor, nordijsku i običnu jelu. Cijene se godinama ne mijenjaju, mislim da su pristupačne. Fino oblikovani bor, jelka, smrča za kuću, visine 2,0 do 2,4 metra, može se kupiti po cijeni od 30 KM. E sad, kvalitetniji primjerci su skuplji, pa tako na primjer, nordijske jelke cijene se od 40 do 60 KM, opet zavisno od veličine i naravno oblika”, pojašnjava gospođa Željka, pa dodaje:

   „Kako ovaj posao radim godinama, mogu reći da dolaze uglavnom isti kupci, tko je navikao imati lijepo božićno drvo, da mu za blagdane zamiriše u kući, on će doći kupiti. Obično me ti kupci i ne pitaju za cijenu, znaju da je stabilna, razgledaju uzmu što im se sviđa i onda plate”.

   -Koliko je koštalo najskuplje drvo koje ste do sada prodali

   -To su borovi za crkve visoki 5,5 do 6,0 metara koštaju oko 100 KM. Oni se posebno naruče, ja zabilježim što i koliko treba, onda zovem rasadnik i oni dovezu. Uhodan je to posao.

   -Nema više nekadašnjih gužvi i koliko smo primijetili drveća iz šume?

   -Mi radimo isključivo namjenske jelke, a koliko vidim i ostali prodavači. Nekad se sjeklo masovno, pa se to zbog izgleda ili nemogućnosti prodaje, bacalo, sada toga nema. Međutim, ove godine nemamo nam ni kupaca iz Dalmacije, zatvorena granica, pa se moramo osloniti samo na domaće kupce. Ako ništa vidjet ćemo kolika je tražnja na ovom našem, domaćem tržištu.

   Kupce božićno-novogodišnje zimzeleni na prilazu veletržnici u Tasovčićima čeka i pšenica u posudama, zavisno od veličine posude cijena je 3 do 4 KM. Ima spremnih i aranžmana sa svijećama koji su do 10 KM. Tu su i različiti drugi ukrasi i aranžmani. Ukratko, ne treba se puno truditi i pšenicu sijati o „Lucijinom danu” 12. prosinca, što je bila tradicija, jer se danas sve može kupiti i gotovo.

Tekst i foto: D. Musa

Pretplati se na ovaj RSS feed
Parse error in downloaded data

banerRC1vikend

X

Upozorenje!

Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez prethodnog odobrenja!