banerRC212

Utorak, 22 Rujan 2020

Drugo kolo Prve boćarske lige BiH: Na boćalištima u Čapljini i Dračevu podijeljeni bodovi

   Na osnovu rezultata drugog kola Prve boćarske lige BiH, može se zaključiti da je prava šteta što će jesenska polusezona u A skupini imati samo četiri, a u B skupini svega tri kola, odnosno ukupno osam, odnosno šest kola u sezoni. Ali takva je bila situacija, dobro je da su nakon pandemije, boćari uopće krenuli s natjecanjima. Razlog za naprijed navedenu konstataciju su rezultati kompletnog drugog kola, dvije od četiri utakmice u Čapljini i Dračevu, završene su neodlučeno, a i druge dvije su bile relativno izjednačene. Uz to na zjogove je izišlo više mladih igrača nego što je to bio slučaj u prethodnih pet sezona. Za Čapljinu je primjerice, debitirao 12-godišnji Mileno Soldo.

   Velika borba vodila se u Čapljini gdje domaći protiv Rastoka, nisu potvrdili ulogu favorita, čemu je kumovala ozljeda Ante Dadića – Šampiona. Iako su Čapljinci u početku prve „ture“ u tri partije imali inicijativu, na kraju je bilo neodlučeno 4:4. Ante Juka je u pojedincu dobio Vinka Grbavca, a Nedjeljko Grbavac i Darko Šunjić u paru, gostujuću kombinaciju Nikola i Matej Zelić, 13:7. Gostujuća trojka Franjo Herceg/ Zoran Herceg/Ivan šalinović nakon početnog zaostatka, nadigrala je domaću kombinaciju Krmek/Markotić/Vukšić 9:6, dok je Danijel Kežić u krugu, bio bolji od Veselka Buntića 14:12. U drugoj „turi“ ponovo je bilo 4:4. Može se reći da je utakmicu prelomio poraz ozlijeđenog Dedića u preciznom izbijanju, od Franje Hercega 7:14. Gosti su slavili i u brzinskom izbijanju, Nikola Zelić je prema očekivanju nadigrao mladog Milenka Soldu, dok su domaćima pripali jedno precizno i štafetno izbijanje. U istom borbenom tonu nastavljena je i treća „tura“, bilo je opet 4:4. Kod domaćih slavili su Ante Juka koji je dobio sve tri pojedinačne partije, te Darko Šunjić koji je dobio dva para i štafetu, dok su ostali Čapljinci bili ispod uobičajene razine. Kod gostiju iz Prologa zasluge za bod ravnomjernije su raspoređene.

   Još uzbudljivije bilo je u Dračevu, gdje je domaći sastav uspio osvojiti bod protiv Širokog koji je slovio za blagog favorita. Poslije prve trećine, akcije Dračeva loše su stajale, samo je Frano Sušić u pojedincu uspio dobiti Soldu, dok su par, trojka i krug pripali gostima. Pobjedom u oba precizna izbijanja Frano Sušić i Franjo Mustapić, su u drugoj trećini uspostavili ravnotežu. Gostima iz Širokog pripali su štafetno i brzinsko izbijanje. U zadnju trećinu ušlo se vodstvom Širokog 10:6, međutim do kraja slavila je samo gostujući par Marko i Marijo Hrkač, dok su domaći dobili trojku, pojedinca i krug.

   U drugom susretu A skupine dobar otpor favoriziranim Grudama pružila je sarajevska Napredak Willa. Mladi boćari sv. Stipana koji su bili domaćini na terenu svoga suparnika Bure, uspjeli su osvojiti osam za njih velikih poena. Što više u Posušje ih je dopratilo i dvadesetak navijača, pa je za očekivati dalji rast ove ekipe koja ima veliki potencijal, samo joj nedostaje ligaško iskustvo.

   Rezultati drugog kola Prve boćarske lige BiH, A skupina, Dračevo: Dračevo – Široki 12:12, Grude: Grude – Napredak Willa 15:9, slobodan Neum. Poredak, 1. Grude 2, 2. Široki 1, 3. Dračevo 1, 4. Neum 0, 5. Napredak Willa 0 bodova. B skupina, Čapljina: Čapljina – Rastok 12:12, Rastovača kod Posušja: Sv. Stipan – Bura 8:16.    Poredak, 1. Bura 4, 2. Čapljina 3, 3. Rastok 1, 4. Sv, Stipan 0 bodova.

   Iduće kolo, A skupina, Široki – Grude, Neum – Dračevo, slobodna Napredak Willa. B skupina, Rastok – Sv. Stipan, Bura Čapljina.

Tekst i foto: D. Musa

  • Objavljeno u Sport

U Čapljinu: Križevčanka Barbara gradi temelje seniorske ekipe

   Ženski rukomet se vratio u Čapljinu! Pri Rukometnoj akademiji Čapljina ženski pogon je oformljen prije tri godine, međutim dolaskom Barbare Bošković, djevojački Ehrenberger, rad s curicama je dobio na intenzitetu. S razlogom, jer iza Barbare je petogodišnje trenersko iskustvo u ŽRK Radnik iz Križevaca. Krenulo se od početka o kojem Boškovićeva kaže:

   „Trenutno imamo tridesetak djevojaka koje su od 2006. do 2010. godišta, imamo još petnaestak djevojčica u maloj školi rukometa, tako da smo osigurani za naredno razdoblje. Bilo bi dobro da imamo i nešto stariji uzrast da se možemo natjecati u ligama koje su ovdje zastupljenije, pošto za mlađe djevojčice nema dovoljno natjecanja, tako da nam nedostaje utakmica. Sve u svemu bitno je da imamo dovoljno curica i da možemo fino raditi i da se kroz naredni period napravi jedna fina ekipa, s kojom ćemo nadamo se, doći i do seniorskog uzrasta. Mislim da imamo dovoljno igračica za neki naredni dobar period.“

   -Većina rukometašica i rukometaša iz BiH odlaze u Hrvatsku i niz drugih zemalja, vi ste krenuli u suprotnom smjeru, pratite li ženski rukomet u BiH, što biste na tu temu kazali?

   -Mogu reći da je s neke strane lakše uvjetno rečeno, uspjeti u ženskom rukometu u Hrvatskoj, sigurno su puno bolje mogućnosti, brojnost ženskih ekipa, sustavi natjecanja su na puno većoj razini nego ovdje. Ovdje se malo borimo, nadamo se da će i neki drugi gradovi učiniti napore na razvoju ženskog rukometa, toga nedostaje.

   -A bez mladih nema ni kvalitete.

   -Tako je, tako je, mislim da će i to kroz neki naredni period doći na svoje, da će se ženski rukomet u BiH razviti i da će jednog dana i konkurirati Hrvatskoj.

   -Ženski rukomet u BiH je u dubokoj krizi godinama, seniorska reprezentacija nije nastupala dvanaest godina, trebat će vremena i ovako sustavnog i temeljitog rada?

   -Svakako, mi se nadamo da ćemo bar u Čapljini, pomoći razvoju ženskog rukometa u BiH. Samo je bitno da se nastavi raditi, da su djeca zainteresirana, da su djeca zadovoljna, da zavole rukomet kao sport, da shvate da je to na neki način življenja. Najvažnije je da one žive zdrav život kroz sport, odnosno da je to na neki stil života.

   -Jeste li zadovolji interesom djevojčica, njihovim psihofizičkim predispozicijama za rukomet?

   -Ja sam iz manje sredine, također, prestala sam igrati zbog više uzastopnih ozljeda, tako da sam sretna da mogu nastaviti živjeti rukomet kroz taj trenerski dio. Mogu reći da je velika razlika djece ovdje i mojega kraja, Križevaca konkretno, ovdje su curice jače i snažnije, kako ovdje kažu kršnije. Prave Hercegovke, ha, ha, ha... One su pristupile rukometu ozbiljno, što je meni drago vidjeti, znaju pravila imaju želje i volje, s tim će i ostalo doći.

   Inače, Barbara Bošković, djevojački Ehrenberger je udajom za bivšeg vratara Čapljine ni više hrvatskih klubova, pored ostalih i KTC Križevci stigla u Hercegovinu. Hoće li donijeti renesansu u posustali ženski rukomet mu Hercegovini, pokazat će vrijeme. Jedno je sigurno, Čapljina je nekada bila jedan od centara ženskog rukometa. Ekipa Višića natjecala se u republičkoj ligi, a ugasila se uoči rata, dok je Čapljina djelovala do početka trećeg milenija. Sada je na novom počeku.

Tekst i foto: D. Musa

 

  • Objavljeno u Sport

Sezona lubenica na jugu Hercegovine potvrdila staro pravilo: Kvaliteta robu prodaje, a cijena ubija šverc i uvoz

   Veliki rizik ove godine bile su poljoprivredne proizvodnje s velikim ulaganjima poput lubenica. Uložiti pet, šest, tisuća konvertibilnih maraka po hektaru, a onda u eri korona virusa, čekati povratak uloženog, bio je stresan posao. Govoreći o proizvodnji i plasmanu lubenica Ante Milanović, poljoprivrednik iz Opličića, kaže:

   „Kako je loše vrijeme lubenica je dobro prošla. Cijena je od početka bila slaba 0,35 do 0,40 KM, ali se mogla prodati. Mislili smo da neće ići, a ipak su ljudi zadovoljni. Kako je bilo s kupusom i drugim artiklima, koji nisu išli nikako, lubenica je dobro prošla. Dosta se vozilo u Bosnu, nije bilo zastoja s plasmanom, a ljudi su nešto i zaradili, da se može preživjeti”.

   Marinko Merdžan jedan je od vodećih proizvođača na čapljinskom području, na od grada iznajmljenih 6,5 hektara zemljišta, sadio je već standardno lubenicu, a o rezultatu kaže:

   „Odakle početi, ne znam, od proizvodnje, od ove korone, iz dana u dan velika je neizvjesnost bila, međutim ispostavilo se da su naša komparativna prednost - klime došle do izražaja. Lubenica je išla ranije, dok je u Bosni ove godine bilo malo hladnije od prosjeka, tako da smo tu prednost iskoristili. Rano smo počeli brati i rano smo završili lubenicu. Čak i kad je došla lubenica u Bosni, potražnja za našom lubenicom nije jenjavala, iako je bila skuplja po deset feniga kilogram?! Bila je je slađa, bolji plodovi i ukusnija”, kaže Merdžan, te na upit što je bilo s uvoznom konkurencijom, naglašava:

   „Uvoznu konkurenciju smo pomeli u startu niskom cijenom i ta se cijena i zadržala do kraja. Znači da bi se lubenica dovezla iz Grčke ovdje, treba joj cijena 0,80 do 0,90 KM i da je prošvercaju gore preko Koridora, kroz Distrikt Brčko, preko carine, kako se to već ustaljeno i uobičajeno radi za takve vrste proizvoda, koji ulaze nelegalno iz svih krajeva Europe pa i svijeta, ni to nije moglo proći. Uvoz smo u startu, sasjekli cijenom.

   Zaista na osnovu viđenog na čapljinskoj veletržnici u Tasovčićima, zastoja s plasmanom lubenice nije bilo, čak ni u jeku sezone kada bi na kapije ušlo po deset, petnaest kamiona. Bez obzira na nisku, ali ipak rentabilnu cijenu, lubenica je za južnohercegovačke poljodjelce predstavljala ugodno iznenađenje.

Tekst i foto: D. Musa

 

Bicikl u Čapljini sve popularnija alternativa automobilu

Europski tjedan mobilnosti obilježava se svake godine od 16. do 22. rujna, a zadnjeg dana ove manifestacije, dakle 22. rujna je „Dana bez automobila" koji predstavlja središnji događaj Europskog tjedna mobilnosti.
Ova inicijativa potiče male i velike gradove na uvođenje i promicanje održivih prijevoznih sredstava i pozivanje ljudi da iskušaju alternative vožnji automobilom.
Prema podacima, koje smo dobili u Policijskoj upravi, u Čapljini se u prosjeku godišnje registrira oko 8000 automobila,  zastrašujući je i podatak da kroz grad dnevno prođe 10 000 automobila. Bilten magistralnih cesta ne izdaje se posljednje tri godine, međutim prema procjenama prometnih stručnjaka koji se bave brojanjem prometa, kroz Čapljinu magistralom M6 na pravcu Tasovčići – Trebižat dnevno prometuje oko 10 000 vozila.

U tonskom prilogu poslušajte što su nam o biciklu kazali Čapljinci koje svakodnevno možemo vidjeti na dva točka.

Nevolje čapljinskih pčelara: Biljke su cvjetale, pčele letjele, a meda nema

   Sa različitih strana BiH, ove godine od pčelara, stižu slične priče – meda nema. Govoreći o sezona sa stajališta 110 članova Slaven Cvitanović, predsjednik Udruge pčelara „Pčela” Čapljina, kaže:

   „Stanje nije za pohvaliti, ljudi su radili, selili na više paša. Oni koji su vozili na nekoliko paša, možda će iskupiti po nekoliko kilograma, ali napravili su velike troškove, hodalo se, radilo se, ali stanje u pčelarstvu generalno nije dobro. Ljudi se bore rade, različite poslove, možda će ostvariti na nečemu drugom dobit, ali ove godine sa pčelarstvom se neće moći na zelenu granu”, kaže predsjednik Cvitanović, te na opasku – da se pčelari žale kako i tamo gdje su kiše padale i biljke cvjetale, meda nije bilo, zašto:

   „Jednostavno, poremetile su se neke stvari u prirodi. Teško je nama prosječnim poznavateljima klimatskih anomalija dokučiti što je razlog. Očekivali smo ovu zadnju pašu vrijesak, bilo je i kiše kada je trebalo, nadali smo se da bi nam to moglo popraviti sezonu, ali nije. E, sad, opet su se događale temperaturnih razlika, bilo je i gore toplinskih udara, jednostavno nisu nam se karte posložile za ovu sezonu. Već je vrijeme polako razmišljati o uzimljavanju pčela, rješavanju varoe, čišćenju društava od bolesti... Društva su sada oslabila, tako da sad više nema što ni donijeti med, to su već slaba društva, kojima treba pomoći da uđu u zimu, da iziđu mlade pčele, da možemo o sljedećoj sezoni razmišljati”.

   Uglavnom, manji prinosi podižu medu cijenu. Razlike su značajne, ali med je sve bliži cifri od 20 KM za kilogram.

Tekst i foto: D. Musa

Pretplati se na ovaj RSS feed
Parse error in downloaded data

banerRC1vikend