banerRC212

Krah agrarne politike u BiH ili Kraj bogatstva zemlje i vode - gladni kupusa i krumpira

  • Napisao/la D. Musa
  • Objavljeno u Gospodarstvo
Istaknuto Krah agrarne politike u BiH ili Kraj bogatstva zemlje i vode - gladni kupusa i krumpira

   Jadna zemljo što si dočekala, zaključak je poslije letimičnog pregleda uvozno/izvoznog salda devet povrtlarskih kultura. Znano je još od „turskog zemana“, da u Bosni i Hercegovini osim u nerodnim godinama, ako ništa ima krumpira i kupusa, našlo bi se još ponešto, ali to je bila osnova da se „iziđe iz zime“. Dugo se držalo da Bosna i Hercegovine proizvode kupus i ostale kupusnjače dovoljno za svoje potrebe, međutim više nije tako. Ljubaznošću kolege Ratka Kovačevića, načelnika Odjela za komunikacije i međunarodnu suradnju Uprave za neizravno oporezivanje – UNO, i njegovih suradnika, došli smo do podataka, za prošlu godinu, o uvozu i izvozu udarnih povrtlarskih kultura. U globalu izvoz je iznosio 44 milijuna maraka, porast od četiri posto, a uvoz 106 milijuna maraka, rast od 16 posto.

                                                   Krumpiri iz Luksemburga, rajčice iz Tunisa…

   Međutim, kada se pogleda pojedinačno, podaci djeluju alarmantno, narodski kazano da nije uvoza „pokrepali bi od gladi“. U prošloj godini uvoz krumpira je dostigao 20,1 milijun kilograma što je plaćeno 17,5 milijuna maraka! Izvozne brojke su šest, sedam puta manje, izvoz je 'težio' 3,2 milijuna kilograma, a inkasirana su 2,6 milijuna maraka. Ni s kupusom ne stojimo bolje, uvoz 3,2 milijuna kilograma koštao je 2,6 milijuna, dok je na izvozu 598.085 kilograma uprihodovano skromnih 443.527 KM. Krumpir smo najviše uvozili iz Nizozemske, trećina ukupne količine, pa Egipta, Njemačke i Srbije, a na popisu su i neke egzotične zemlje V. Britanija, Bjelorusija, Luksemburg. Uvozilo se ravno iz 21 zemlje, izvozilo u samo četiri – Hrvatsku, polovica navedene količine, Norvešku, Srbiju i Crnu Goru.

   Lani su građani Bosne i Hercegovine uz nešto svojega, jeli kupus iz 15 zemalja, količinski najviše iz Makedonije 1,2 milijuna kg, a vrijednosno Albanije 821.537 KM. Na spisku uvoza su opet V. Britanija, pa Francuska, a nije nam daleko bio ni Portugal. Kupus smo prodavali isto, u četiri zemlje samo što je umjesto Norveške uskočila Slovenija. Uglavnom, uvoz kupusa je bio šest puta veći od izvoza. Em, što nije bilo krumpira i kupusa nije bilo ni osnovne salate rajčica, ili kako na jugu Hercegovine kažu kavada, uvezena su skoro 23 milijuna kilograma što je koštalo 18,3 milijuna, dok je od izvoza 785.980 kilograma inkasirano 219.725 KM, što će reći da smo uvozni rajčicu plaćali 0,90 KM, a od izvoza po kilogramu dobili cijenu od 0,28 KM!? Opet su naši uvoznici držali do raznovrsnosti pa smo „kavode“ jeli iz 15 zemalja među njima i Tunisa, najvrjedniji je bio uvoz iz Turske 7,5 milijuna KM, a najobimniji iz Albanije 9,03 milijuna kg. Izvozile se u samo tri zemlje – Hrvatsku 190.095 KM, Crnu Goru i Srbiju.

    Ni s lukom – bijelim, crvenim i ostalim ne stojimo sjajno, uvezeno je 12,429 milijuna što je plaćeno 9,9 milijuna KM, dok je izvoz stao na 72.326 kg, a vrijedio je 232.631 KM. Uvoz mrkve uglavnom iz Srbije, bio je 7,9 milijuna kg, za što je plaćeno 3,07 milijuna KM, dok je izvoz dostigao 129.581 kg, a vrijedio je 57.650 KM. Kad možemo uvoziti kupus i krumpire možemo i mahune i grašak 101.021 kilogram plaćeno je 271.813 KM na izvozu 360 kg i to u Kanadu (?) zarađeno je 1.100 KM itd.

                                            Krastavci i zelena salata jedine svijetle točke

Od osam promatranih proizvoda u pozitivi su samo krastavci i zelena salata. Prošle godine BiH je na izvozu 5,5 milijuna kg krastavaca zaradila zavidnih 9,43 milijuna KM. Glavnina izvoza bila je u Njemačku i Austriju, dok je uvoz 4,9 milijuna kg krastavaca vrijedan 4,75 milijuna uglavnom bio iz Srbije i Albanije. Izvoz zelene salate, pretežito u Hrvatsku, bio je 730.015 kg, a vrijedio je 1,49 milijuna, dok je za uvoz 344.647 kilograma plaćeno 600.988 KM.

   Za stanje povrtlarstva upravo je simptomatičan slučaj krastavaca čiju su proizvodnju i otkup, organizirale njemačke tvrtke, što znači da to nije naša pamet. Istodobno to upućuje da uloga države – općine, županije, entiteta, u poljoprivredi nije samo računovodstvena na što se kod nas, svode poticaji, nego mora biti inventivna i organizacijska u protivnom kako je pola u šali, pola u zbilji za 'Večernjak' kazao Marijan Brajković direktor PZ „Matica“ iz Višića „poljoprivrede škole, fakulteti i zavodi postaju suvišni, jest ćemo sto posto uvozno“.

 

 

Tekst i foto: D. Musa

Poslijednja izmjena danaSrijeda, 11 Ožujak 2020 10:01
Parse error in downloaded data

banerRC1vikend