banerRC212

Ponedjeljak, 27 Prosinac 2021

Visoravan Hrasna stočarska meka na udaru zvijeri: Medvjed Iliji Biliću ubio dva konja, a vuci dvije teladi, Ivanu Mariću stradala krava…

 Tragom pohoda divljih zvijeri jugom stolačke općine i sjeveroistokom neumske, uputili smo se proteklih dana, kako bi od domaćina za koje smo čuli da su pretrpjeli štetu doznali što je po srijedi - priče ili istina. Na njihovu žalost ustanovili smo da je navedeno u razgovoru s Mirom Obradovićem voditeljem lovne sekcije Gornjeg i Donjeg Hrasna, istina. Prvo na redu bilo je naselje Podprisoje. Kad se u ovo doba godine niz prpošnu Bregavu iz Stoca krene prema jugu i udari niz visoravan Poplati tamo gdje se novoizgrađeni dio prometnice spušta u prodolinu na čijoj zapadnoj strani puca pogled prema Hutovom Blatu, skrene se prema istoku kilometar, dva gdje se iza zbog stećaka poznatije Udore, nalazi mjestašce Podprisoje. Srećom iz auta nismo izlazili dok se domaćin Ivan Marić, nije oglasio, jer njegovi psi čuvari nepovjerljivi su prema neznancima. Ivan spremno prihvaća priču o medi koji se poput duha vješto skriva, a izgleda na ovim prostorima zimski san i ne preferira:

   „U mene je kravu nedavno uhvatio za hrbat, zgulio i kuk odvalio, niko ga nije ni čuo ni vidio. Nazad petnaestak dana kažu, vidjeli ga tu na brdu između Duboke i Riđice“, priča Ivan te navodi kako je proljetos imao susret s medvjedom na daljinu.

   „Negdje početkom šestog mjeseca, žena ga ugledala kako silazi putem niz Gola brda. Ozgar je sišao, stano na sred puta. Žena mi viče - šta je ono, šta je ono, ja za dvogled, kažem - ne znam što je ako nije medvjed. U tome je auto naišlo ovim novim putem za Neum, samo se propeo, na noge, a zatim nestao. Ja opet velim – ne znam što je ako nije medvjed. Sutri dan je na Pušištima baterisao (razvalio, uništio op. a.), u čo'jeka košnicu, u Dubokoj preksutri dan petnaestak, ozgar se vratio na Stupišta i u Tuke iz Bitunje, tu su mu pčele bile, petnaest košnica baterisao“, navodi Ivan te naglašava:

   „Tu je on negdje, on se kreće od Ljubinja do Neuma. Nije samo jedan, ima njih tu više“, kaže Ivan, te navodi da je krava ubijena po danu.

   „Popodne, negdje oko četiri sata, nema ni osamsto metara, od kuće gdje se to dogodilo. Vjerojatno, su ga krave napale, pa nije stigao jesti“, kaže Ivan, dajući nam upute kako stići do Gornjeg Hrasna. Krenuli smo preko visoravni Stolova i kroz Rabrane spustili do Gornjeg Hrasna, točnije do naselja Banja, gdje živi Ilija Bilić. Bez dva konja i dvoje teladi ostao je Ilija, umirovljenik iz Dubrovnika, koji se u rodnom mjestu posvetio stočarstvu.

   „Prvog konja mi je našao Mile Šutalo zaklana“, započinje Ilija, te nastavlja, „kasnije su lovci stavili kameru, međed je dolazi na strvinu, odvukao je u jednu rupu i pokrio granjem, kasnije je dolazio i jeo. Iza toga zaklan mi je i drugi konj dolje kod pravoslavne crkve, na kapiji. Zvao me Dragan Đogo da mi je zaklan konj. Otišao sam s traktorom, odvukao ga da ljudima ne smeta, dole je ostao. Pojeden je, od njega nije ostalo ništa nego kosti. Mjesec dana poslije zaklano mi je dvoje teladi, medvjed ili vuk, ne znam, nisam ništa vidio pa ne mogu reć', našao sam ih zaklane i pojedenu iznutricu“, kaže Ilija pa na upit – što će ako medo ili vukovi, nastavi, odnosno nastave krvavi pohod.

   „Ovo mi je kuća, tu sam se rodio, tu živio trideset godina, a šta ćeš. Ako nastavi i dalje klati, prodaj stoku i u Dubrovnik. Dođi ovdje u deset, petnaest dana na dva dana i nazad“, kaže Ilija te dodaje:

   „Bio sam počeo nešto ovde i raditi, imam dva sina, jednom ovdje drugom tamo počeo sam praviti, ali me je sve ovo pokolebalo.“

   Pokolebalo nego što, Iliji su od pet konja ostala tri, za koja strahuje. Konji, dvadesetak krava, te približno toliko ovaca pasu na otvorenom. Naravno, Ilija ovce, te krave od mlijeka po noći zatvara, muze i hrani. Ostalo je po kraškoj pustopoljini. Nije ni medo lud, hrani se prvoklasnim mesom, jer je riječ o ekološki uzgajanoj stoci. Inače, visoravan Hrasna, odnosno područje Gornjeg i Donjeg Hrasna s nizom manjih naselja, od davnina je poznato kao stočarski kraj. Nekada se stoka u ljetnim mjesecima, izgonila na planine, a nakon zadnjeg rata kako se smanjio broj stanovnika na tom području, a time i stoke, kreće se i hrani na otvorenom. Uz put slijedeći tragove medvjeda doznali smo da ima stočara sa po pedesetak grla krupne stoke i do tristo ovaca. Naravno, medo koji voli meso, vukovi koji sve češće zalaze na to područje neće moći skupa.

Tekst: D. Musa

Foto: Miro Obradović i Dušan Musa

 

Pretplati se na ovaj RSS feed
X

Upozorenje!

Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez prethodnog odobrenja!