banerRC212

Petak, 28 Siječanj 2022

Na veletržnici u Tasovčićima: Skočila cijena domaćih jaja s 0,25 do 0,30 na 0,30 do 0,40 KM, bijeli luk jeftiniji usred zime, 5 do 8 KM, dok se "torotan" po 8 KM za kilogram prodavao na mješine

    Na veletržnici u Tasovčićima kod Čapljine, dvije lako uočljive promjene, na prilazu veletržnici prava gužva i obilje robe, dok su nas u unutrašnjosti dočekale promjenjive cijene. To je razlika u odnosu na proteklih mjesec dana kada su cijene bile postojane. Do sada nezabilježeno, bijeli luk je usred zime pojeftinio i 28. siječnja, se tržio od 5 KM refuza, pa do 8 KM vijenci, stalni prodavači rekoše – slaba tražnja. Uz bijeli luk od zadnjeg pregleda cijena, pojeftinio je i crveni luk, koji se cijeni 1,8 KM, uvozni se može nabaviti već po 0,8 KM za kilogram. Jeftinija je i mrkva, nova cijena je 0,8 do 1,0 KM.

U odnosu na pregled cijena 21. siječnja, ipak je više poskupljenja u prvom redu zeleni, tako se cijena raštike vratila na 3 do 4 KM, skuplji su zatim karfiol 1,0 do 1,2 KM, pa kelj 0,8 do 1,2 KM, kupus pupčar 2,0 do 2,7 KM, blitva 2,0 do 2,5 KM, špinat 2,5 do 3,0 KM.

Nepromijenjene cijene u odnosu na prošli tjedan, zadržali su krumpiri 0,8 do 1,0 KM, planinski ispred veletržnice cijene se do 1,2 KM, kupus je ostao na 0,65 do 1,0 KM, zelena salata 1,3 do 1,5 KM, prasa 1,4 debele pa do 3 KM tanke stabljike. Cikla je ostala na 0,8 do 1,0 KM, kao i list peršina koji je i dalje 4 do 5 KM, dok je list celera 3 do 4 KM za kilogram. Korijen peršina je 4, a celera 3 KM. Ima i domaćeg batata koji je 3 KM, dok je uvozni grah od 3,8 do 4,2 KM, domaći je skuplji do 8 KM, za kilogram.

Voće, ponuda agruma iz Neretve je presahla, vjerojatno zbog slabe tražnje, u takvoj situaciji vladaju domaće jabuke kod prodavača iz Gradačca i Gračanice, koje se cijene od 0,8 do 1,5 KM. Isključivo uvozne kruške su od 2,0 do 3,5 KM. Suhe smokve su 4 do 6 KM, orasi i bademi u ljusci cijene se po 6 KM, dok je jezgra oraha od 14 KM uvozna pa do 20 KM domaća koliko je cijene prodavači na prilazu veletržnici. Ponuda domaćeg kivija je na izmaku cijena 1,3 do 1,5 KM i time završava priča o cijenama voća iz povrća unutar, dok je ispred veletržnice pravo obilje, od peradi i ribe, preko mliječnih proizvoda, suhog mesa, drva i slame.

Najznačajnija novina na prilazu veletržnici je cijena domaćih jaja koja su se nudila po cijeni od 0,30 do 0,40 KM, komad. Gospođa Ružica naša česta sugovornica na ove teme, reče da je to posljedica skoka cijena hrane za perad i žita. Riba je imala standardne cijene pastrva iz uzgoja se nudila za 9, a šaran po cijeni od 10 do 11 KM za kilogram. Fileti pastrve bili su od 12 do 18 KM, a lubin i orada iz neumskih ribogojilišta po cijeni od 15 do 17 KM. Glave šarana su 2 do 3 KM komad, somići 6 KM, dok su se manje količine od omaćene štuke nudile za 8 KM za kilogram.

Drva su se cijenila od 90 KM oblovina pa do 100 KM, a kada je riječ o drvima još jednom ističemo da je cijena kako sami kažu – pošto se dvojica dogovore. Vreća drva i stajskog gnojiva bile su po 6 KM, a bala slame 5 KM. Ponuda je zaista bila obilna, kao i mliječnih proizvoda koji su se nudili na uobičajena četiri štanda. Sir je definitivo tražena roba, pa nam je tako jedan od prodavača rekao da mu je jedan kupac uzeo cijelu mješinu „torotana” kravljeg sira od obranog mlijeka koji se cijeni 8 KM. Suhi ovčji sir s Morina, Zelengore i livanjski u kolutovima nudili su se po 20 KM. Kore kajmaka bile su 19 KM, maslo od 16 do 18 KM. Najjeftiniji je kao i obično, bio mladi sir iz Podveležja koji se cijenio 6 KM. Bijela slanina bila je 10, a šarena 15 do 16 KM. Ističemo da je sve više prodavača domaćih pripravaka, pa se tako džem od kupina i malina cijenio po 6 KM, dok je vino od kupina, bilo 20 KM, a suhe šljive 7 do 8 KM itd.

D. Musa

Poštovani, podsjećam vas na Kodeks za tisak i online medije Bosne i Hercegovine:

Članak 14 - Autorska prava

Novinari mogu koristiti razumne sažetke originala s ograničenim citatima, materijale iz drugih publikacija ili nositelja autorskih prava, bez izričite dozvole za to, sve dok je izvor naznačen na odgovarajući način.

Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima, zahtjeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samome tekstu.

Izvor: Vijeće za štampu u Bosni i Hercegovini, str. 20.

Hoću reći, autorski prilog je put za samostalni prilog, a nije samoposluživanje!

Prilikom preuzimanja sadržaja (fotografije i/ili tekst) - navesti link na originalnu objavu.  

Priča neumskog stočara Josipa Vuletića: Rijetki se danas bave stočarstvom, ovce se drže za vlastite potrebe

Koji kilometar od morske obale u neumskom zaleđu, još se može sresti po koje stado ovaca. Vozeći se sada već starim putem prema unutrašnjosti na skretanju u seoce od nekoliko kuća, naiđosmo na stado i domaćina. Već smo kazali da su stada rijetkost pa se ukazana prilika za razgovor sa stočarom koji se predstavi kao Josip Vuletić, ne propušta. Priča poteče bez pitanja:

One su jutros bile dva, tri sata na ispaši gori, ispod maslina. Ima trave. Sada će jedno dva sata odmarati pa ću im popodne opet dati grma i sijena“, priča Josip, te na upit kako je ovce držati, nastavlja:

Pa, nije lako ništa raditi, ali sve što se mora raditi, radi se. Nije ovo na moranje, ja sam još malo na poslu, jedno godinu dana i onda kada odem u penziju malo ću proširiti stado, neću držat na pedeset ićemo do stoje“.

-Lijepo čuti u vremena kada ovo tradicionalno stočarstvo nije baš popularno?

-Nije da nije, ali ovud nema više oni neudatih tetaka koje su birvaktile čuvale ovce. Jedino po đeko 'ko drži u toru, u „košari” što bi rekli Latini (naziv za žitelje Pelješca), drži po pešes', deset ovaca, drži za sebe. I ovo moje je za sebe. Imam dosta zetova i unučadi pa onome koljem za pričes' onome za krštenje i sve tako. Uglavnom, potroše se, najmanje ih se proda?

-Može li se prodati, jesu li janjcu traženi?

-Svako malo pita neko, osobito kad su fešte, neko ovako i bez fešte uzima. Ja da ih imam stotinu sad ono bi otišlo k'o jedno po jedno“, ističe Josip, pa reklamira li janjce, odnosno ovce, činjenicom da jedu maslinovo lišće, nastavlja:

-One jedu, maslinu, ovu česminu, zeleniku... Ljudi sad kad čiste masline kažu – ne trebaš i' gonit niđe dođi pokupi i daji. One su od toga dosta sitije. Ovaj list, ovaj grm, gora, ona je zasitna“, naglašava Josip, te na upit – idu li ovce ljeti u planinu, pojašnjava:

-Jesu, jesu, gori na Morine, iš'o sam i ja gori da vidim đe je to, do prije tri, četiri godine, ali sad više ne idu. Evo, dvije godine su mi išle gori na Berkoviće, pa mi kaže čo'jek – nemoj mi doćerat sjanjnu ovcu, malo janje, staru ovcu, pa šta ću ti onda doćerat ha, ha, ha… Dok pođu u planinu ovce u mene se ojanje, po tri, četiri janjeta.

-Čudni planištari, gledaju da ovca bude samo od mlijeka?

-Jes, jes, a vazda kažu nema sira. Planištar kaže sira nema, a stalno muze. Prisustvovao sam ja gore, kad muzu. Ovi neki svake godine do lani, su išli, obiđu gore na Morinama toga planištara, on ih dočeka s jednim lešo janjetom, i tako, onda su zadovoljni, a u bit' sutra će biti janje krepalo, ha, ha, ha…

-Kako ćete u primorju za pašu, preko ljeta kada umnožite stado, jeste li plan napravili?

-Ima ove ograde ovuda, ujutru treba ranije dok ima imalo vlage ljeti, do sedam, osam najdalje devet sati, i onda se vraćaš doma i popodne opet tako. Ona nađe sebi, samo treba im vode. Ovca ljeti bez vode nemore.

-Ova neumska brda su teško prohodna, česmina, zelenika zgusle prava pustara?

-Sve je to tako, kad ućeraš ovce u brdo da jede česminu i zeleniku, slabo jedu, a kad je doćeraš kući evo vidiš, ubaciš joj ne ostaje niđe list, evo, evo, k'o da je suva grana, ništa drugo.

-Vole i one gotovo.

-Eto na gotovo kad joj doneseš, baš tako.

-Lijepo sijeno, gdje kosite?

-Ovdje ispod maslina, za ovo malo ovaca imam pešesto bala sjena.

-Pešesto bala, onda se zaista stado može proširiti, a pošto prodajete meso?

-Ja osobno prodajem, pošto pomalo mesarim, u mene je janjetina, moja, petnes' maraka. Evo čujem dolazi u Neum, devetnest i nešto, nabavna, a oni je prodaju dvadeset i dvije i tri marke. To je bilo sad, za Božić i Novu godinu. ,Oće li se tako nastaviti, to ti ja ne znam reći.

-Ali te ovce i ti janjci, nisu pasli ljekovite trave i brstili lišće masline.

-Eheee, to ti je ova domaća trava, naša, ova brdska, hranjivija i bolja nego na primjer tamo oko Blato, blatsko sjeno je dosta slabije nego ovo ođe.

-Čuli smo da ljudi koji sjednu za sofru s ovdašnjom janjetinom, ne ustaju dok se ne pojede?

-Ima vala i toga.

-K'o vukovi?

-Baš tako, ha, ha, ha…

Tu priča ne završi, jer je Josip odlučio da nas počasti. „Sramota, baš se ispričasmo i tako da odete“. Nismo imali kud, pa smo tako upoznali gostoljubivost neumskih stočara. Nema u njih „nareži na tanjur i serviraj”. Nego Josip uz pomoć supruge koja se odnekud ukaza, pred nas iznese cijelu pečenicu, braveću plećku i nekoliko kobasica i dilja li dilja. Čim stekne dojam da je malo na tanjuru, reže novu turu. Kaštradine (suho ovčje meso) samo smo probali, ali smo zato „udarili“ na pečenicu. U svijetu takve nema kao što je Josipova, pravo čudo.

Tekst i foto: D. Musa

Prilikom preuzimanja sadržaja (fotografije i/ili tekst) - navesti link na originalnu objavu. 

 

 

Pretplati se na ovaj RSS feed
X

Upozorenje!

Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez prethodnog odobrenja!