banerRC212

Četvrtak, 02 Prosinac 2021

Čapljina dobila i malonogometni klub, a Pero Pervan ističe: Zadovoljni smo s početkom rada

   Plodna je bila ova godina za čapljinski nogomet u cjelini. Nakon desetak godina u Čeljevu je oživio nogometni klub Neretva 2020, koji se odmah uključio u Ligu Hercegovačko-neretvanske županije, a utemeljen je i Malonogometni klub Čapljina. Malonogometaši su krenuli iz treće skupine Prve lige. Početni bilanca malonogometaša je solidna, u četiri utakmice ostvaren je polovičan učinak, od dvije pobjede. Pero Pervan doskora kapetan Čapljine, a sada malonogometaš Čapljine ostvareno komentira riječima:

   „Prva je godina kako smo se skupili i počeli igrati zajedno, startom smo posve zadovoljni. Napredak je očit iz utakmice u utakmicu. Imamo igrače s iskustvom i početnike, sve skupa nadolazimo kao ekipa. Mogu reći da sam osobno iznenađen interesom za mali nogomet“, kaže Pervan te na primjedbu da je klupa 'sve duža' nastavlja:

   „Imamo zaista širok kadar, sve su to domaći momci, dobri igrači, klapa smo dobra, družina, mislim da možemo igrati zapaženu ulogu bez obzira što smo debitanti u ligi. U ovaj projekt nismo krenuli slučajno, nekoliko godina smo razmišljali o osnivanju malonogometnog kluba, dok ove godine nismo prešli što se kaže s riječi na djelo. Kažem još jednom, osobno i mene je iznenadio interes i mladih, a i iskusnijih igrača da se uključe u malonogometni klub“, konstatira Pervan, a zatim razlaže:

   „Većina nas je igrala turnire, a kad turnira nema imamo termine u dvorani igramo za svoj gušt. Poslije tih termina družeći se i razgovarajući, počeli smo zagovarati organizaciju malonogometnog kluba. Administrativnog dijela posla prihvatili su se Damir Obad i Nikola Arar, oni su sredili tu što se kaže „papirologiju“. Mi ostali krenuli smo regrutirati igrače, Nije to bio težak posao, vidite koliko je zainteresiranih. Imamo i svoju publiku, na obje domaće utakmice prodefiliralo je po stotinjak navijača, mislim kada se ustabilimo da će i posjet biti veći. Ovo nam je prva sezona, kad se prošire informacije o našim nastupima, imat ćemo i na tribinama pravi nogometni ugođaj.

   Pervan ističe da rezultatima nisu opterećeni, važno nam je igrati i dobro se zabaviti. U ovoj sezoni ćemo izmjeriti što i koliko možemo, pa onda praviti planove za dalje.

Ponavljam još jednom, krenuli smo iz zabave, pa kroz tu činjenicu treba gledati i na igre i na rezultate. S obzirom da se vrijeme štopa, čista igra je četrdeset minuta, utakmice su zahtjevne, mislim i zanimljive. Nama koji smo igrali veliki nogomet, trebat će vremena za prilagodbu“, zaključuje Pervan.

U četvrtom kolu Čapljinci su savladali mostarski Rudnik 6:1. Prethodno su na domaćem parketu nadigrali Mostarske kiše 4:2, startali su gostujućim porazom od Konjica 2:8, a u trećem kolu izgubili su i drugu gostujuću utakmicu protiv Seljaka u Livnu 0:4. U Prvoj fucal ligi, treća skupina, Čapljinci su trenutačno peti sa 6 bodova. Vidi Konjic sa 12 bodova, Seljak na drugom mjestu ima devet, trećeplasirana Iskra Vrbas i četvrtoplasirani Čulin mlin imaju po sedam, za Čapljine na šestom mjestu je Zrinjski sa tri osvojena boda, dok sedmo i osmo mjesto zauzimaju Mostarske kiše i Rudnik, koji su za sada bez bodova.

Tekst i foto: D Musa

  • Objavljeno u Sport

Krumpiri između stvarnoisti i stereotipija ili U Njemačkoj nema da nema u Bosni i Hercegovini izgovori

   Opće je poznato da je u Europi krumpir jedna od pet najvažnijih živežnih namirnica. Kad je tako, a jeste što zorno potvrđuje procedure za njegov izvoz u zemlje Europske unije, treba se potruditi da ga ima približno potrebama stanovništva i u zbog vremenskih prilika nepovoljnim godinama. U tekućoj godini u Bosni i Hercegovini dogodile su se dvije disproporcije. Od ožujka do svibnja domaći krumpir je bio bagatela, u prodajnim centrima tržio se 1,9 KM za kilogram, odnosno po 19 feniga!? Bio je to krumpir iz banjalučke regije. Ponuda starog krumpira u bescjenje, oborila je cijenu ranog hercegovačkog na 0,25 KM za kilogram. Jeftinog mladog krumpira bilo je cijelo ljeto, a onda je došla jesen počeo se vaditi krumpir u glavnim proizvodnim rajonima – Banjalučkoj regiji, Glamočkom i Nevesinjskom polju, Romaniji… Uz kampanju i mizerne prinose odjednom je postalo jasno ono što je bilo razvidno i u srpnju, zbog suše prinos je desetkovan.

   Usporedo s vađenjem krumpira u planinskim dijelovima BiH, počele su rasti cijene sa ljetnih 0,30 do 0,60 KM, na 1,0 KM pa i više. Trenutačno je cijena domaćeg krumpira na veliko, na čapljinskoj veletržnici u Tasovčićima od 0,80 do 1,20 KM. Niža cijena vrijedi za banjalučki koji je kažu, slabije kvalitete, a viša za južnohercegovački i planinski nevesinjski. Mali dio proizvođača iz Hercegovine, primjerice s područja Gruda kako nema najvodnjavanja uspije sačuvati nešto ranog hercegovačkog krumpira čija je cijena pet puta veće od onoga koji je prodavan u lipnju ove godine.

   Zbog malih količina već se počelo govoriti kako će krumpir „ići“ preko dvije marke, a onda su u igru uskočili Nijemci. Malo im što nam prodaju automobile, razne strojeve, sve više i odjeću, nego nas još i krumpirom hrane. U cijeloj priči zanimljivo je da su proljetos i u Njemačkoj vladale nepovoljne vremenske prilike, bili smo svjedoci i razornih poplava, a i suše, međutim krumpira je očito moralo biti. Njemački krumpir je ohladio uzavrelu tražnju. Trži se 1 KM za kilogram.

   „Izvrsne je kvalitete“, uvjerava nas Hilmo Krehić iz Radišića kod Ljubuškog, koji u nedostatku domaćeg uz raznu zelen prodaje i njemački krumpir, te ilustrira: „Nema otpada. Svaki krumpir je zdrav. Imam ja u ponudi i drugih krumpira, ali njemački su bez greške. Prije nego što sam ih počeo prodavati ponio sam vreću kući, probao kuhati, vidim dobar je i to je to. Što je najvažnije, nema otpada“.

   I to je to, stok njemački krumpira izložen za prodaju brzo nestaje, vozi se u Bosnu, Trebinje, Neum, pa čak i Livno, još malo pa će i u Glamoč, Nevesinje, Laktaše… Podsjećamo s iznimkom prošle 2020. godine, krumpir iz Njemačke se stalno uvozi u ruralnu Bosnu i Hercegovinu, međutim ovo je prvi puta da se na veliko počeo prodavati već u studenom. Obično bi domaćeg doticalo „do Božića“, međutim ovoga puta smo ostali kratki praktično za dva mjeseca. Na koncu što reći umjesto zaključka, stvar je „prosta k'o pasulj“, prekopirati kako to rade Nijemci. Jasno za taj dio priče zadužene su odgovarajuće službe od općinskih i gradskih, preko županijskih i federalnih ministarstava, do ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa na razini BiH. Krumpira, i kupusa, još jedne važne živežne namirnice čija nestašica vlada pa se uvozi albanski loše kvalitete, mora biti! Dakle, što nemamo krumpira i kupusa, svi u lancu od povrtlara do nadležnih ministarstava, odnosno zaposlenih u njima, snose dio krivice. Naravno, tu su i dežurni filozofi, koji su se na ovim prostorima izrodili nakon zadnjeg rata, a koji uporno ponavljaju svoju mantru – ne isplati se! Kako se isplati bogatim Nijemcima?

Tekst i foto: D. Musa

Pretplati se na ovaj RSS feed
X

Upozorenje!

Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez prethodnog odobrenja!