banerRC212

Sadržaj izdvojen po datumu: Subota, 14 Rujan 2019

U Hutovu blatu u proteklih mjesec dana prstenovano oko 2500 ptica. Prvi put u BiH prsten je dobio i djetlić

Udruga "Naše ptice" organizirala je uz JP Park prirode ”Hutovo blato” i udrugu ”Čaplja” iz Čapljine prvi prstenovački kamp u BiH u PP Hutovo Blato.

Do sada je prstenovanje ptica na našim područjima provođeno s prstenovima drugih država. Ranije su prostor BiH pokrivali Zagreb i Beograd.
Inače, prstenovanje je jedna od metoda markiranja ptica u svrhu znanstvenog praćenja njihovog kretanja, osobito u vrijeme migracija, a prvi put je vršeno u Danskoj 1889. godine. Kako je proteklo prstenovanje ptica u Hutovu blatu, poslušajte u tonskom prilogu.

Prstenovanje ptica – ljubav i strast

Treća smjena prvog kampa za prstenovanje ptica u Bosni i Hercegovini, potvrđuje saznanje iz prve dvije da je riječ o istinskim ekolozima. Osobni komoditet je u drugom planu, u prvom su ptice i prstenovanje. U svemu tome zapanjuje podatak da je riječ o tek prvom kampu za prstenovanje ptica u BiH (?), dok je primjerice susjedna Hrvatska bila šesta zemlja u svijetu po početku tog zanimljivog posla, tradicija je duga čak 109 godina, doznali smo od Bariše Ilića, iskusnog prstenovača iz Metkovića. Dakle, ovaj narodski kazano pipav i zanimljiv posao u BiH kasni cijelo stoljeće. Uz taj raritetni podatak nameće se zaključak da bi turistička ponuda promatranja ptica u Hutovom blatu, mogla zaživjeti tek uspostavom kampa za promatranje. Koji je to potencijal pokazuje podatak da primjerice samo u Velikoj Britaniji ima oko milijun bidwatcera, promatrača ptica. Tek kada podaci o ptičjem blagu i bogatstvu vrsta, stignu do te populacije u Europi i svijetu, može se računati na povećani interes i dolaske tog tipa turista, inače zbog dubine džepa, vrlo zahvalnih gostiju.

Koliko je posao promatranja i prstenovanja ptica „zarazan“ svjedoči primjer Gabora Fermbacha, vojvođanskog Mađara koji već preko četrdeset godina živi u Njemačkog. Gabor je u novinama pročitao o kampu u Hutovom blatu i odlučio doći i uključiti se u posao.

Ja sam amater ornitolog iz Njemačke. Za kratko vrijeme ovdje, dobio sam mnogo impulsa, izvanredno, odlučio sam ostati dva, tri dana, možda i duže, jako mi se sviđa. Bio sam na ljetovanju sa ženom na moru, na Molnatu, čim sam pročitao odlučio sam doći. Ženu sam lijepo poslao avionom kući, pa sam došao ovamo da se provodim malo sam s ptičarima i pticama, u prirodi. Ja i žena radimo tako godinama, zajedno na ljetovanje, onda se ona vrati u Njemačku, a ja ostanem negdje promatrati ptice. Ovo je izvanredno, boravak u Hutovom blatu, bit će mi velika razonoda“, kaže ambijentom Hutova blata ushićeni Gabor, te dodaje da je u Njemačkoj prstenovanje i uopće zaštita ptica na višoj razini nego na ovim prostorima.

Boris Božić, mladi ornitolog iz Istre voditelj je treće smjene prvog kampa za prstenovanje u Hutovom blatu, povlačeći paralele između kampa na Učki i Hutovom blaku, kaže:

Moram priznati da me je ugodno iznenadila prva godina prstenovanja ptica u Hutovom blatu. Mi u Istri dugo već prstenujemo, ali to je bio mali kamp koji je tek sada narastao, dok ovdje sva infrastruktura postoji. Staništa su malo drugačija, na Učki su više šumska i grmovita, ovdje močvarna. Što se tiče ptica ovaj kamp je jedan od bogatijih na kojim sam ja bio“, ističe Božić, te obrazlažući suštinu doslovce sistematskog pregleda ptice nastavlja:

Najbitniji je zadatak koji postavimo, ako želimo popularizirati ornitologiju kao znanost, onda ne trebamo puno detalja o ptici uzimati, ako želimo vidjeti koja populacija je došla kod nas, onda se puno detalja uzima. Ono što se uvijek nastoji uzeti je starost ptice i vrsta. Za neke ptice odrediti starost i vrstu, treba malo premjeriti nogu, kljun, pogledati ima li pjege, mintari li perje…, potrošimo par minuta po ptici.“

-Zašto im se otvara kljun?

-Ha, ha, ha, mlade ptice kod određenih skupina imaju drugačiju boju jezika od starih ptica, jedino kad otvorimo kljun i vidimo jezik, možemo zaključiti je li mala i stara ptica. Primjerice mladi trstenjak na bazi jezika ima crne točke, dok odrasli ima jednobojni jezik, žućkast kao i kljun.“

Inače, za razliku od ljudi, ptice su čim iziđu iz gnijezda, jednake veličine mlade i stare, zato se i otvara kljun. Ptice se i mjere, najlakša ptica koja je uhvaćena tijekom treće smjene kampa, bio je zviždak, težak samo šest grama, uglavnom su pjevice čija težina ne prelazi trideset grana, pa je trstenjak kojeg smo uočili na mjerenju od 36 grama, prava iznimka.

Prstenovanje je složan posao, treba mnogo znati o pticama da bi se to radilo“, kaže Božo Ilić, ornitolog, predsjednik Ornitološkog društva „Brkata sjednica“ iz Metkovića, koji kamp posjećuje od početka i sa voditeljima smjena razmjenjuje iskustva. U četvrtoj, završnoj smjeni, bit će voditelj kampa. Sudionici treće smjene su iz BiH i Hrvatske, te pticama zaneseni Gabor Fermbach. Valja reći da su Hercegovci pošteno zagrizli u posao prstenovanja, pa je tako Renato Vidić, student biologije iz Međugorja, u kampu već treću smjenu, društvo mu prvi Amar Bajrović iz Mostara, a tu je i koordinator kampa ing. Josip Vekić iz Čapljine.

Treba reći da je prstenovanje ptica ne služi samo u znanstvene svrhe nego ima i svoju praktičnu svrhu, primjerice praćenje migracija, što se može saznati samo na taj način, važno je za proučavanje bolesti čiji su prijenosnici ptice, primjerice ptičja gripa, a primjenu ima čak i u zračnom prometu o čemu svjedoči nedavni slučaj iz Rusije, kada je pilot avion s 233 putnika poslije sudara s pticama u zraku, morao prizemljiti u kukuruzište itd. Dakle, prstenovanje ptica na prvi pogled je ljubav i zabava, međutim koristi od tog posla i poziva su višestruke.

Zadivljujuća moć prirode - Bor je živi kompresor razbija i mrvi kamen

Zadivljujući primjer moći prirode može se vidjeti na ulazu u nekadašnji naftni terminal u Dretelju, kraj Čapljine. Naime, prilikom proširenja ulaza, kao u herbariju ostala je preslika korijena nevelikog bora. Zasađen u škrto kraško tlo, bor je korijenom najprije poput kompresora, žilom probušio i razlomio stijenu ispod sebe, a zatim se pravom mrežom žila nastavio obračunavati s tvrdim kamenjarom, stvarajući posve novu pedološku sliku. Prizor moći prirode je zaista impresivan, a ujedno je ilustracija, zašto se bor nekada toliko sadio na Mediteranu. Posebice je u tome bila uspješna Istra, gdje bor nije autohtona vrsta za razliku od Dalmacije, u kojoj su opet za razliku od Dalmacije, požari u borovim šumama prava rijetkost.

Trend sadnje borova i uopće zimzeleni, u Hercegovinu je stigao s Austro-ugarskom, koja je te vrste sadila uglavnom u parkove. Kasnije je bor bio sveprisutan u pošumljavanju krša. Tako su nastajale kulture bora, koje su na žalost od početka 21-og stoljeća do danas uništene. Pravi je raritet naći sačuvanu borovu kulturu od Stoca do Posušja, odnosno od Ravnog do Bijelog Polja. Za utvrđivanje razloga zašto su Hercegovcima smetale borove kulture, trebala bi puno šira elaboracija od jednog novinarskog tekstića. U eri općeg paleža početkom trećeg milenija, za opravdavanje, spominjane su čak i ideološke konotacije, mada je s tim drvetom sve jasno.

Borovi nisu sađeni samo zbog pošumljavanja, nego prije svega kao pionirska vrsta koja ima zadatak pripremiti teren – tlo, za druge kulture, primjerice hrast i slično. Procjena je da alepski bor čije drvo jedva da ima neku tehničku vrijednost, ima vijek od šezdesetak godina. Za to vrijeme on moćnim korijenom za druge drvenaste biljke pripremi tlo ispod sebe, što slika zorno i pokazuje. Dalje za sadnju borovih šuma posebice u ljetovalištima, odmaralištima, blizu zdravstvenih ustanova, bor se sadio upravo iz zdravstvenih razloga. Poodavno je znano da primjerice, alepski bor liječi pluća i stres. Eterična ulja od bora od davnina su se upotrebljavala za liječenje pluća i dišnih organa. Poznato je u narodnoj medicini da se od borovih iglica i meda spravlja sirup za kašalj. Isto tako poznat je blagotvorni učinak esencijalnih ulja iz bora pomiješan s aerosolima iz mora itd. Dakle, bor je bez obzira na vrstu ljekovit počevši od mladih iglica, pa do šišarka, dok se smola koristi u kozmetičkoj industriji.

Na kraju kao zanimljivost valja istaknuti i podatak da se borovi, čempresi, cedrovi i slična zimzelen vrlo bitna za vizualni izgled gradova. Zimi kad su grane listopada gole, zimzeleno drveće je tu da razbije sumorni okoliš i ne samo to, važni su i za ornitofaunu. Tamo gdje ima zimzeleni, zimi ima i ptica! Nepisano je pravilo da urbana središta – gradovi, u parkovima i drvoredima, trebaju imati 30 do 40 posto zimzelena, naravno tu je nezaobilazan bor. Na žalost to nepisano pravilo se sve manje poštuje, a posljedice će osjećati ne samo današnje nego i buduće generacije, kroz zagađeniji zrak, zimi vizualno sumorne gradiće, bijeg ptica kojima zimzelen pruža sklonište i slično.

 

Pretplati se na ovaj RSS feed

-2°C

Čapljina

Djelomično oblačno

Vlažnost: 43%

Vjetar: 11.27 km/h

  • 03 Siječanj 2019 3°C -1°C
  • 04 Siječanj 2019 3°C -2°C

banerRC1vikend